Tradicija upisana u Registar kulturnih dobara RH – Održani 20. Vukojevački starcevi
08/02/2019

Preplatite se
TV Našice

U Vukojevcima su održani 20. Vukojevački starcevi. Zašto starcevi kad u toj povorci sudjeluju samo mladi neoženjeni momci? Zato što ta riječ označava upravo mladost. Taj živopisni običaj u prosincu je nakon dugogodišnjeg procesa upisan u registar kulturnih dobara RH kao nematerijalno kulturno dobro. Posebni su bili ovogodišnji, jubilarni Starcevi, jer su u njima sudjelovali i neki od ponovnih pokretača običaja, koji je nakon duge stanke ponovno održan 1999. Ipak, ovaj put nisu trčali. Naime, taj običaj zahtijeva fizičku spremnost, jer trči se gotovo sat vremena kako bi se obišlo cijelo selo.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA



“Putujući kroz Hrvatsku, odlazeći na razna događanja shvatili smo da smo jedinstveni po našem običaju pa smo nakon istraživanja došli do zaključka da imamo temelj za zaštitu. Prije dugih 6 i pol godina smo podnijeli zahtjev u Ministarstvo kulture za upis u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalno kulturno dobro i prošle godine u prosincu smo dobili rješenje. Starcevi, i prije i danas, označavaju kulturni identitet sela, a danas su Vukojevci prepoznatljivi po tom običaju koji kažu da je star više od 150 godina. Događaj svake godine okuplja drugačiji broj ljudi jer u starceve se spremaju neoženjeni mladići, pa broj varira. Ovaj običaj prije obnove zadnji puta je održan 1965. godine kada je bilo samo 5 starceva, a sada ih ima oko 20.” – rekla je predsjednica HKD-a Vukojevci Ivana Petrović koja ističe da se maska i odjeća prenose iz generacije u generaciju, pa iako je sve manje mladih, običaj se nastavlja. Pokladna manifestacija započela je u rano jutro kada kroz selo prolaze najavljivači koji najavljuju poklade, obučeni su kao starcevi, ali na sebi imaju i bunde te jedan nosi klepku, a jedan zvonce.

“1999. godine u većini se sela osnivaju Hrvatska kulturno umjetnička društva, a ja sam uz veliki broj drugih bio jedan od pokretača obnove običaja Vukojevačkih starceva. Iskreno, ne mogu vjerovati da je već prošlo 20 godina, i sad kad su me pozvali da se ponovno obučem, jer već godinama ne sudjelujem, bio sam ponosan. Rgača se nekada pravila od repe i zečje kože, a zvonca na mladićevu pasu uštimavala su se i po nekoliko mjeseci prije manifestacije, jer svaki je morao imati svoj ton.” – kaže Ivica Majurac, jedan od ponovnih pokretača običaja.

Osim kape rgače, koja se danas pravi od krep-papira, starcevi nose i čulu koja im služi da se obrane od pokušaja skidanja kape, na sebi imaju bijele gaće i potkošulje, prsluk, kožne čizme i kamašne, koje štite od snijega. Kako su u starceve išli samo neoženjeni momci, svaki na leđima ima ručno izvezanu maramicu koju mu je dala djevojka kako bi ga prepoznala u mnoštvu, a puno je i drugih običaja vezano uz njih.


“Prijepodne starcevi ne smiju skidati svoje rgače kako ih sumještani ne bi prepoznali, no kad se već vraćamo iz trčanja i ljudi nas dočekuju, onda otkrivamo svoja lica i u druženju s mještanima nazdravljamo i gostimo se.” – ističe David Petrović, koji već 18 godina sudjeluje u tom pokladnom običaju. Dočekuju se tako u Vukojevcima ove maškare domaćim kolačima i domaćom slavonskom rakijom.

VEZANI TEKSTOVI

[TheChamp-FB-Comments]

Vjenčanja i drugi vama važni događaji