Razglednice – nekad i danas
22/04/2019

Preplatite se
TV Našice

Jasmin Drašinac kroz deset godina prikupio je više od 800 razglednica, a najviše njih naravno prikazuju Našice. “Volim ovaj grad, tu sam rođen i odrastao, tu i radim. Našice su specifične, niti su male niti velike, imaju sve i sve više napreduju. Za živjeti je mjesto poput Našica savršeno, bez gužve i vreve.” – objasnio je strastveni kolekcionar koji uz razglednice skuplja i dionice Našičke štedionice, vrijednosne papire, značke i rukopise.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA



Veliki je on zaljubljenik u povijest, a veliki interes u sakupljanju razglednica prerastao je u hobi. Među razglednicama svakako se ističe ona najvrijednija s potpisom naše skladateljice Dore Pejačević, koju šalje prijateljici i objašnjava da će zimske praznike provesti u nekoliko europskih gradova. Uz vizualni izgled razglednice važan je i njezin sadržaj, što dokazuje i ova Dorina prema kojem se vidi financijska mogućnost obitelji Pejačević, ali i društveni, kulturni, politički i sportskih trendovi vremena u kojem su nastale.

Usporedi li Jasmin razglednice nekada i sada, rekao bi da su nekada grad činili ljudi a danas se na njima uglavnom vide prepoznatljive građevine. Tako su ljudi i njihove djelatnosti najzastupljeniji u vrijeme Austo-Ugarske Monarhije, u vrijeme Jugoslavije 90 posto njih prikazuje sami centar grada, danas je sve više njih s prizorima iz ptičje perspektive. Razglednice osim što su „vremeplov” dobar su izvor informacija tako se gledajući razglednicu ili pismo prema rukopisu mogu iščitati obrazovne i društvene razlike, jer krasopisom su pisali obrazovani i bogati, a običnom olovkom i nečitko puk.

Njegova najstarija razglednica u kolekciji potječe iz 1898. godine, rađena tehnikom litografije, a prikazuje i srušeni Pejačevićev rasadnik. Ističe i one rijetke. “Pogotovo one za koje znam da moji prijatelji kolekcionari nemaju, jer cilj je prestiža imati nešto jedinstveno.” – s osmijehom kaže našički kolekcionar koji nadopunjuje na Sajmu antikviteta u osječkoj Tvrđi ili preko interneta, na specijaliziranim stranicama. Dosta tih vrijednih dolazi iz Mađarske, jer Budimpešta i Beč nekada su bile „centar svijeta”, a to dokazuje da su ljudi iz tih mjesta dolazili i posjećivali Našice.

“Našice su bilo mjesto gdje je dolazila elita, vjerojatno zbog Pejačevića. No još jedan mogući razlog je i najveća tvornica za obradu drveta u Đurđenovcu.” Uz ovaj hobi Jasmin je puno naučio o povijesti grada i okolice, ali doznao više o slanju pošiljaka u ono vrijeme u čemu mu najviše pomažu djelatnici Zavičajnog muzeja Našice. “Jer one imaju povijesnog znanja, a ja ima strast o kolekcionarstvu.” rekao je Jasmin. Kao na primjer prije pisma se nisu slala u omotnici, nego se papir s tekstom presavijao do prikladne veličine i tako slao. Također žigovi su se na pisma i razglednice otiskivali pri odlasku i dolasku na odredište. Zanimljivo je i to što su se nekada izrađivale razglednice malih mjesta, tako Jasmin ima one mjesta Sušine i Beljevina. Dosta ih je i iz današnjih općina Feričanaca i Podgorača jer su to nekada bile Pejačevićeve vlastele.

Danas je to rijetkost, a razglednice imaju veća središta, s ovog područja Našice ili eventualno Đurđenovac. Osim razglednica Jasmin skuplja i stare dokumente vezane uz grad koje prikazuju obrtničke djelatnosti iz kojih je vidljivo da su većinu njih držali Židova, poznati trgovci. Njegova želja je svoje razglednice objaviti u zbornika, u obliku našičke monografije kroz slike, a volio bi na tome surađivati i s kolegama kolekcionarima iz Našice Josipom Sukom i Blaževićem. “Nas trojica imamo skupa 90% izdanih razglednica s ovog područja, no uvijek se negdje nađe nova.” – dodaje Jasmin uz nadanje da razglednice nikada neće nestati iz upotrebe.

VEZANI TEKSTOVI

[TheChamp-FB-Comments]

Vjenčanja i drugi vama važni događaji