Svoju kulturu predstavili su kroz Šariš polku
07/07/2019

Preplatite se
TV Našice

Jelisavac je znan kao naselje Slovaka, koji punim srcem i predano održavaju tradiciju svoji predaka, koji su na ovo tlo kročili prije 130. godina. Njihova priča započela je pozivom grofa Ladislav Pejačević, koji je obitelji iz Slovačke odlučio nastaniti na svoj veliki šumski posjed takozvani, Porečki gaj. Bio je to poziv u bolje sutra, jer preci današnjih Slovaka iz Jelisavca došli su iz tada osiromašenih sela pokraj Stare Bistrice gdje je vladala velika suša. Danas je cilj svih udruga, ali i starijih mještana na mlade prenijeti kulturu i jezik predaka, a tome najviše teži i Slovačko kulturno umjetničko društvo Ivan Brnjik Slovak.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA



“Nama je cilj djeci i mladima usaditi odgovornost prema precima i onome što su nam oni donijeli.” – rekao je predsjednik SKUD-a Marijan Marček. Uz slovačke inicijatore, glavni pokretač za osnivanje društva bio je, zanimljivo, čovjek kojeg s ovom zemljom ne povezuje nikako krvno srodstvo osim ljubavi, dugovječni i obožavani učitelj Osnovne škole Ivan Brnjik Slovak iz Jelisavca, Tomislav Rajković. Na ovogodišnjim Đakovačkim vezovima društvo je nastupilo sa Šariš polkom, plesom koji potječe iz istočnog dijela Slovačke. Koreografiju za ples osmislila je nekadašnja voditeljica Darinka Labudikova, a šariška nošnja izrađena je u Hrvatskoj po originalnom primjerku.

Ženska nošnja se sastoji od kratke suknje raznih boja, bijele košulje i šarenog prsluka, a u kosi, uglavnom spletenoj u pletenicu, nalazi se mašnica boje suknje. Muška nošnja sastoji se od košulje, hlača, prsluka i šešira, ono što se ističe na toj nošnji su praporci koji se nalaze na čizmama i daju poseban prizvuk pri plesu. “Prije smo imali samo jednu vrstu nošnje, koja je bila puno šarenija i štirkala se, a danas već imamo više različitih nošnji za razne plesove. Također, nekada se plesalo samo u čizmama, a danas se pleše i u opancima, dok su djevojke prije plesale u papučama. Tako je bilo jer smo imali malo financijskih sredstava. Danas imamo više prilika za pokazati izvorne plesove, ali u izvornoj nošnji.” – dodao je predsjednik Marček.

Šariška polka isključivo se pleše u muško ženskoj kombinaciji, zbog dinamičnosti plesa, koji zahtjeva puno pjevanja, pocikivanja i skakanja, a na nastupu ih prati i velik broj svirača. Neki plesovi traju 45 sekundi, i izrazito su naporni, dok neki prikazi običaja traju i više od sata. Marijan Marček naglašava da u društvu djeluje više od 100 članova, a u lakšem učenju pjesama svakako pomaže i fakultativna nastava slovačkog jezika u područnoj školi u Jelisavcu. Iako se slovački jezik priča i kod kuće, on se znatno razlikuje od onog izvornog, jer ovaj današnji modificiran je s godinama. Što se tiče običaja, Marček ističe, drapanje perja, danas već uvelike zaboravljeno, a nekada je označavalo veliki događaj. Održavalo se to negdje u jesen ili zimu, kada su mame i bake zatvorene u kući drapanim perjem punile jastuke i prekrivače.

Također, prvi doseljenici u Jelisavac poznati su i kao drotari, jer znali su dobro radili sa žicom. Što se hrane tiče najpoznatiji su svakako korbáčiky po kojima je nazvala i kulturna manifestacija u Jelisavcu koja se održava u ljetnim mjesecima. Korbáčiky su vrsta sira, nešto slanija, a zahtijevaju višesatnu pripremu, uz to Slovaci obožavaju krumpir, on se ovdje jede uz sve. Jer doseljenici su bili netom, siromašni ljudi, pa su jela od krumpira i, često repe, bila najprihvatljivija, a hranjiva. Od slatkoga su se jele štrudle, buhtle i makovnjače. Pilo se, a što drugo nego rakija, koja se pravi od svega što vrije, iako najpoznatiju borovičku ne proizvode u Jelisavcu za nju potežu do matične zemlje. A veza sa Slovačkom je na široj razini od samog kulturnog društva, jer sve udruge surađuju za matičnom zemljom kroz mnoge posjete tijekom godine u organizaciji Matice slovačke.

VEZANI TEKSTOVI

[TheChamp-FB-Comments]

Vjenčanja i drugi vama važni događaji