Hrvoje Tržić nakon povijesnog uspjeha poručio – Ne odustaj od svojih snova
24/08/2019

Preplatite se
TV Našice

Nakon 11 dana, osvajanja najvišeg vrha Europe, izgubljenih rukavica, suza i radosti u Našice se vratio Hrvoje Tržić, prvi Našičanin koji se popeo na Elbrus. Dugotrajna priprema za ovu ekspediciju isplatila se, jer Tržić se vratio bez ikakvih zdravstvenih problema, pun priča o čarobnom, snježnom i hladnom Elbrusu.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA



Ova ekspedicija krenula je iz Našica, jer su bračni par Čajka, njegovi suputnici, došli po Hrvoja, odakle su krenuli preko Budimpešte, Moskve, Mineralnih voda do Terskola. Već u Mineralnim vodama, brigu o njima preuzeo je ruski vodič Andrej, koji je, ističe Tržić bio vrlo srdačan i profesionalan. Terskol je maleno naselje, bez stalnog stanovništva, koje se nalazi u samom podnožju Elbrusa, odnosno na samom rubu Gruzije i Rusije. Zbog svog položaja, Terskol je postao turističko naselje, i to vrlo skupo.

Nakon dolaska i smještaja, ekipa penjača imala je dan odmora kada su isprobali tradicijsku kuhinju ali i razmijenili iskustva s drugim penjačima. Njihova ekspedicija, od najavljenih 30 Rusa, bila je oformljena od samo njih devet, dvoje Kanađana, dvoje Amerikanaca, dvoje Iraca i njih troje Hrvata. “Iznenadili smo se što nas je tako malo, no to je bilo i pozitivno jer je vodič mogao ostvariti osobni pristup, pregledati nam opremu ali dati i specifične upute.” – ističe Hrvoje Tržić. Nakon odmora krenuli su s aklimatizacijama, prilagodbom tijela na nisku razinu kisika na tim visinama. Penjali su se četiri dana, prvo na 3 100 metara nadomrske visine, pa na 3 800, pa na 4 100. Nakon čega su se smjestili u bazni logor koji se nalazi na 3 800 metara nadmorske visine.

Iako je Tržić, prema našem razgovoru prije odlaska mislio da će tamo spavati u limenim kućicama, prevario se. Bili su smješteni u planinarsku kuću, a sam logor vrvio je ljudima, bio je tamo čak i kafić, ističe Hrvoje. “Ne biste vjerovali kad dođete ispod vrha Elbrusa kako se vrh čini blizu. No čekalo nas je još 2000 metara vertikalnog uspona.” – dodao je Tržić. Nakon zadnje aklimatizacije, trebao je slijediti dan odmora, no vodič je predložio, s obzirom na najavljeno loše vrijeme da krenu istog dana u noći. Svi su to odmah prihvatili, jer samo nekoliko dana prije pod istim uvjetima poginula su dva Irca izgubivši se u magli. “Samo smo sišli sa zadnje aklimatizacije, večerali, „odspavali” 5 sati i krenuli.” – rekao je Hrvoje i dodao da su dugoplanirano osvajanje vrha, ostvarili i prije nego su mislili. 10 sati trajao je uspon, a 5 sati spust.

Iako su se penjali za sunčana vremena, bilo je hladno, a temperaturu od nekih -8 dodatno je izražavao jak i neugodan vjetar. Taj vjetar, bio je poguban za Tržićeve rukavice, jednu od para je izgubio negdje na početku uspona a jednu pri samom vrhu. Ni sam kaže, nije svjestan kako su samo nestale. Pa se zadnjih 300 metara penjao bez rukavica. No, bez obzira na to nije dobio smrzotine, a bilo je onih kojima su prsti već postajali plavi. Prije samog glavnog uspona stali su na prevoj, na sunčanoj strani, da se zagriju i krenu do cilja. Tamo su popili čaj, a neki od njih počeli su osjećati simptome visinske bolesti. I Tržić je bio jedan od njih, malaksavost, tromost, malo ide, malo ne. No, kaže spasile su ga datulje. U isto to vrijeme sa vrha se spuštao jedan Rus, koji mu je ponudio datulje, taj izvor šećera brzo je Hrvoju dao snage za dalje.

Zadnjih 300 metara penjali su se oko 3 sata, bio je to najteži dio, i najzahtjevniji. Jer cijeli je Elbrus prekriven snijegom i ledom. “Kao da gledate sa mjeseca, neki novi svijet.” – bila je prva pomisao, ovog prvog Našičana koji je stigao na vrh Elbrusa. Suze i radost, emocije su koje su prepravile Hrvoja Tržića, Silviju i Ratimira Čajka, no samo na kratko. Jer na vrhu su bili nekih 10 minuta, dovoljno da upiju sve ljepote i naprave nekoliko fotografija. “Nakon Mont Blanca, ovo je još jedan velik uspjeh u samo godinu dana.” – ponosno sada govori Hrvoje koji kaže da Mont Blanc ima određeni respekt, on je tehnički zahtjevniji, dok je uspon na Elbrus dugotrajniji. Bez obzira na vrijeme i promjene u planovima, Tržić je ostao pozitivan, kao i njegovi kolege Čajke, i jedni su druge bodrili.

Nakon ostvarenog sna, Tržić svima poručuje “Trudite se i budite marljivi u onom što želite, i rezultati će doći. Nakon povratka, članovi Planinarskog društva Krndija, kojem je i predsjednik, organizirali su mali doček uz transparente i balone. – Hvala im na dočeku. Hvala i svim pojedincima, udrugama, institucijama, obitelji, prijateljima, sponzorima i Gradu Našicama na potpori, financijskoj i emocionalnoj.”- zaključuje naš razgovor Hrvoje uz najavu još jedne ekspedicije. No, ona bi se mogla ostvariti tek za neke 2,3 godine jer je puno zahtjevnija i financijski i kondicijski, a traje 21 dan. Osvajanje je to Lenjin vrha na 7134 metara nadmorske visine. Ovo bi bilo nešto ne dostignuto u ovom sportskom smislu planinarstva i alpinizma u Našicama.

Iako je na razgovoru prije odlaska na ekspediciju, Hrvoje Tržić rekao da će on biti drugi Našičanin koji se popeo na Elbrus. To ipak nije točno. Jer devedesetih godina Miljenko Baloković popeo se na istočni vrh Elbrusa, na visinu od 5 621 metara, što je za 21 metar niže od onoga što je Tržić uspio.

VEZANI TEKSTOVI

[TheChamp-FB-Comments]

Vjenčanja i drugi vama važni događaji