I mladi iz Našica prepoznaju žrtvu hrvatskih branitelja
18/11/2019

Preplatite se
TV Našice

Sinoćnjim ispraćanjem pedeset učenika i profesora našičke srednje škole, ispred župne crkve sv. Antuna Padovanskog, započeo je put pun emocija, želje i poštovanja prema žrtvama Vukovara. Veliku sreću na putu poželio im je gradonačelnik Josip Miletić i predsjednik Gradskog vijeća Krešimir Kašuba, a mladi su obećali da će i sljedeće godine ime našeg grada ponosno nositi do Vukovara. „Važno je da se Vukovar nikada ne zaboravi, a na nama je da mladima prenesemo emocije i potaknemo ih da svojim primjerom poštuju prošlost i odaju počast braniteljima.” – uz dobre želje za sretan put poručio im je gradonačelnik.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA



Na inicijativu profesorice tjelesnog Slađane Mihalj, prošle su godine našički srednjoškolci prvi put sudjelovali u pješačenju “Korakom, s ruksakom, tebi, u srcu skriveni grade” u trajanju od 18 sati, sve do Vukovara – grada heroja. Ove se godine na put odvažilo čak 800 mladih iz cijele Hrvatske, a svoje putovanje započeli su u ponoć, pa se njihov dolazak u Vukovar očekivao oko 8 sati ujutro. O njihovim razlozima za odlazak, volji i želji pričali smo prije samog puta.

„Na put idu svi oni koji su osjećali da mogu i žele dati dio sebe žrtvujući se pješačenjem u čast Vukovaru jer tura je uistinu naporna. Sudionici imaju četiri pauze, svakih sat i pol vremena, pa se njihov dolazak pred Vukovarsku bolnicu očekuje oko 8 sati, gdje će kratko odmoriti i pridružiti se Koloni sjećanja koja vodi do groblja. Najteža dionica nam je od Vukovarske bolnice, gdje se ugrijemo, to mjesto stradanja nama postaje tada utočište, pa do groblja.” – rekla nam je Slađana Mihalj. Na pitanje kako je motivirala čak 50 učenika i kolega da se pridruže ovome, rekla je da su tome kumovali neki unutarnji osjećaji, koje im je predstavila predavanjem, baš kako je i ona sama bila motivirana riječima Siniše Glavaševića: “Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.”

„Ova su djeca rođena nakon 1991. godine i nisu bila dio rata, no oni osjećaju bol nevinih žrtava i imaju i volju i snagu da se odu pokloniti žrtvama, a gledati ih onako umorne pobuđuje u meni dozu straha i divljenja prema svima njima.” – dodaje profesorica te ističe da dok je ovakvih mladih ljudi koje nosi srce, Hrvatska je uistinu pobijedila. O svom putu više su rekli i prošlogodišnji sudionici, Pavle Ergović i Iva Ptiček, koji su istaknuli da su imali osjećaj da tim putovanjem ostavljaju dio sebe za sve branitelje iz Hrvatske, ali i Vukovara, u Domovinskom ratu.

„Važno je da smo bez obzira na to što nismo bili dio rata, zahvalni za sve što su nam oni dali.” – dodao je Pavle. Oboje su zaključili da su ponosni što su izdržali do kraja te da su na završetku prošlogodišnjeg puta odmah znali da žele ići i ove godine. Njihova odluka bila je čvrsta, bez obzira na težinu puta, loše vremenske prilike, hladnoću i snažan vjetar koji ih je pratio. „Mi osjećamo i Vukovaru donosimo tišinu, mir, istinu, dostojanstvo i ponos.” – zaključili su naš razgovor učenici, s posebnim sjajem u očima.

VEZANI TEKSTOVI

[TheChamp-FB-Comments]

Vjenčanja i drugi vama važni događaji