Zaljubljenik u tradicijski način života, Miroslav Šarić iz Našica krenuo je u svoj osobni projekt i odlučio otvoriti etno muzej. Od svoje 14-te godine sustavno istražuje običaje našičkog kraja, pohađa seminare te odlazi na teren i prikuplja zapise kazivača. Zaljubivši se u tradiciju, počeo je sakupljati narodne nošnje, stare fotografije, namještaj, kućni inventar, kućni tekstil, odnosno sve što je bilo vezano uz tradicijski život.
Kako navodi, oduvijek je želio imati neku kuću koju bih uredio u tradicijskom stilu kako je to nekad bilo, a sada si je odlučio tu želju i ispuniti. Krenuo je u svoj osobni projekt, kupio je staru kuću u Gazijama, rađenu 20.-tih godina prošlog stoljeća koju želi opremiti i prikazati tradicijsko domaćinstvo s početka 20 stoljeća.
“U današnje vrijeme javnosti se puno toga krivo prezentira, a ja sam si zadao zadatak pokazati što izvornije ono kako je nekad bilo, kako se nekad živjelo, radilo i oblačilo u našičkom kraju. Kad sam birao lokaciju nisam se vodio za mjestom, nego sam tražio staru kuću koja ima popratne zgrade kao što je štagalj, krušna peć, čardak, ambar. Godinama već obilazim našički kraj, a Gazije su mi pružile ono što sam zamislio, kuću koja će zorno prikazati kako je to nekad izgledalo. Kada sam razmišljao kako renovirati kuću, prvotno sam mislio okrečiti kuću bijelo – zeleno sa zelenim prozorima, jer se većina ljudi ovog kraja sjeća takvih kuća. No, od te starine postoji još nešto starije, a to je na ono što ja želim prikazati. Moja kuća će biti plavo bijela sa smeđim prozorima. Postoji još nekoliko sela u našem području gdje se nazire ta plava boja.” – navodi Miroslav objašnjavajući kako većina današnjih etno kuća prikazuje seljački život 50-tih, 60-tih godina prošlog stoljeća, a on ide i dalje u povijest.
Na našičkom području postoji nekoliko objekata koji imaju etno predznak i sačuvali su jedan dobar dio građe, no, to je sve otišlo u komercijalizaciju i turističke svrhe gdje se pomiješalo dosta stilova te se na krivi način prezentira naša tradicija, ističe Miroslav. Šarić naglašava kako se i običaji prikazuju na krivi način, narodna nošnja se krivo sparila. Danas mnogi koriste tradiciju, a prezentiraju je na krivi način.
“Kuća će sadržavati prednju sobu, u kojoj se nekad nalazio gazda kuće sa svojom ženom, kuhinju, špajz iliti komoru i ganjak. Od inventara tu će se nalaziti tkalački stan, tradicijsko pokućstvo, namještaj, kućni tekstil i narodne nošnje.” – navodi Šarić i objašnjava kako će se postav mijenjati ovisno o razdoblju u godinu, je li vrijeme korizme, adventa, kirvaja ili svatova kako bi ljudi vidjeli kako se u određeno doba godine uređivala kuća.
Također, u planu je i uređenje okućnice s krušnom peći, štagljem s replikama životinja, prikaz starih alate, košnica, stolarske klupa, kovačkog mijeha, žrvnja. Posadit će se i bostan koji će se ograditi sa šibama. U sklopu kuće bit će prikazana i imala sakralna arhitektura. Dio pučke pobožnosti naših starih, gdje će uz kuću biti sazidana mala kapela koja će biti posvećena Srcu Isusovom i Marijinom. Miroslav navodi kako većina etno kuća prikaže samo jedan segment tradicije, a on želi napraviti jednu cjelinu. Miroslavu u ostvarenju sna pomaže obitelj koja smatra kako će ovo biti rezultat njegovog dugogodišnjeg učenja i rada.