24/08/2019

Nakon 11 dana, osvajanja najvišeg vrha Europe, izgubljenih rukavica, suza i radosti u Našice se vratio Hrvoje Tržić, prvi Našičanin koji se popeo na Elbrus. Dugotrajna priprema za ovu ekspediciju isplatila se, jer Tržić se vratio bez ikakvih zdravstvenih problema, pun priča o čarobnom, snježnom i hladnom Elbrusu.

Ova ekspedicija krenula je iz Našica, jer su bračni par Čajka, njegovi suputnici, došli po Hrvoja, odakle su krenuli preko Budimpešte, Moskve, Mineralnih voda do Terskola. Već u Mineralnim vodama, brigu o njima preuzeo je ruski vodič Andrej, koji je, ističe Tržić bio vrlo srdačan i profesionalan. Terskol je maleno naselje, bez stalnog stanovništva, koje se nalazi u samom podnožju Elbrusa, odnosno na samom rubu Gruzije i Rusije. Zbog svog položaja, Terskol je postao turističko naselje, i to vrlo skupo.

Nakon dolaska i smještaja, ekipa penjača imala je dan odmora kada su isprobali tradicijsku kuhinju ali i razmijenili iskustva s drugim penjačima. Njihova ekspedicija, od najavljenih 30 Rusa, bila je oformljena od samo njih devet, dvoje Kanađana, dvoje Amerikanaca, dvoje Iraca i njih troje Hrvata. “Iznenadili smo se što nas je tako malo, no to je bilo i pozitivno jer je vodič mogao ostvariti osobni pristup, pregledati nam opremu ali dati i specifične upute.” – ističe Hrvoje Tržić. Nakon odmora krenuli su s aklimatizacijama, prilagodbom tijela na nisku razinu kisika na tim visinama. Penjali su se četiri dana, prvo na 3 100 metara nadomrske visine, pa na 3 800, pa na 4 100. Nakon čega su se smjestili u bazni logor koji se nalazi na 3 800 metara nadmorske visine.

Iako je Tržić, prema našem razgovoru prije odlaska mislio da će tamo spavati u limenim kućicama, prevario se. Bili su smješteni u planinarsku kuću, a sam logor vrvio je ljudima, bio je tamo čak i kafić, ističe Hrvoje. “Ne biste vjerovali kad dođete ispod vrha Elbrusa kako se vrh čini blizu. No čekalo nas je još 2000 metara vertikalnog uspona.” – dodao je Tržić. Nakon zadnje aklimatizacije, trebao je slijediti dan odmora, no vodič je predložio, s obzirom na najavljeno loše vrijeme da krenu istog dana u noći. Svi su to odmah prihvatili, jer samo nekoliko dana prije pod istim uvjetima poginula su dva Irca izgubivši se u magli. “Samo smo sišli sa zadnje aklimatizacije, večerali, „odspavali” 5 sati i krenuli.” – rekao je Hrvoje i dodao da su dugoplanirano osvajanje vrha, ostvarili i prije nego su mislili. 10 sati trajao je uspon, a 5 sati spust.

Iako su se penjali za sunčana vremena, bilo je hladno, a temperaturu od nekih -8 dodatno je izražavao jak i neugodan vjetar. Taj vjetar, bio je poguban za Tržićeve rukavice, jednu od para je izgubio negdje na početku uspona a jednu pri samom vrhu. Ni sam kaže, nije svjestan kako su samo nestale. Pa se zadnjih 300 metara penjao bez rukavica. No, bez obzira na to nije dobio smrzotine, a bilo je onih kojima su prsti već postajali plavi. Prije samog glavnog uspona stali su na prevoj, na sunčanoj strani, da se zagriju i krenu do cilja. Tamo su popili čaj, a neki od njih počeli su osjećati simptome visinske bolesti. I Tržić je bio jedan od njih, malaksavost, tromost, malo ide, malo ne. No, kaže spasile su ga datulje. U isto to vrijeme sa vrha se spuštao jedan Rus, koji mu je ponudio datulje, taj izvor šećera brzo je Hrvoju dao snage za dalje.

Zadnjih 300 metara penjali su se oko 3 sata, bio je to najteži dio, i najzahtjevniji. Jer cijeli je Elbrus prekriven snijegom i ledom. “Kao da gledate sa mjeseca, neki novi svijet.” – bila je prva pomisao, ovog prvog Našičana koji je stigao na vrh Elbrusa. Suze i radost, emocije su koje su prepravile Hrvoja Tržića, Silviju i Ratimira Čajka, no samo na kratko. Jer na vrhu su bili nekih 10 minuta, dovoljno da upiju sve ljepote i naprave nekoliko fotografija. “Nakon Mont Blanca, ovo je još jedan velik uspjeh u samo godinu dana.” – ponosno sada govori Hrvoje koji kaže da Mont Blanc ima određeni respekt, on je tehnički zahtjevniji, dok je uspon na Elbrus dugotrajniji. Bez obzira na vrijeme i promjene u planovima, Tržić je ostao pozitivan, kao i njegovi kolege Čajke, i jedni su druge bodrili.

Nakon ostvarenog sna, Tržić svima poručuje “Trudite se i budite marljivi u onom što želite, i rezultati će doći. Nakon povratka, članovi Planinarskog društva Krndija, kojem je i predsjednik, organizirali su mali doček uz transparente i balone. – Hvala im na dočeku. Hvala i svim pojedincima, udrugama, institucijama, obitelji, prijateljima, sponzorima i Gradu Našicama na potpori, financijskoj i emocionalnoj.”- zaključuje naš razgovor Hrvoje uz najavu još jedne ekspedicije. No, ona bi se mogla ostvariti tek za neke 2,3 godine jer je puno zahtjevnija i financijski i kondicijski, a traje 21 dan. Osvajanje je to Lenjin vrha na 7134 metara nadmorske visine. Ovo bi bilo nešto ne dostignuto u ovom sportskom smislu planinarstva i alpinizma u Našicama.

Iako je na razgovoru prije odlaska na ekspediciju, Hrvoje Tržić rekao da će on biti drugi Našičanin koji se popeo na Elbrus. To ipak nije točno. Jer devedesetih godina Miljenko Baloković popeo se na istočni vrh Elbrusa, na visinu od 5 621 metara, što je za 21 metar niže od onoga što je Tržić uspio.

VEZANI TEKSTOVI
11/08/2019

Jučer u 10:20 h Hrvoje Tržić, s bračnim parom Čajka, popeo se na najviši vrh Europe, Elbrus u Rusiji koji se nalazi na 5642 mnv. Čast mu je bila razviti zastavu planinarskog drustva “Krndija” Našice te zastavu našeg grada. Povratak je u utorak (13. 08.) oko 23h.

VEZANI TEKSTOVI
04/08/2019

Predsjednik PD „Krndija“ Našice Hrvoje Tržić u ponedjeljak kreće na ekspediciju u Rusiju, točnije na Kavkaz gdje će pokušati ispenjati najviši vrh Europe, Elbrus, visok 5642 mnv. Ekspedicija će trajati punih 10 dana i u svakom smislu je zahtjevna. Na ekspediciju kreće s bračnim parom Čajka iz Požege s kojima je prošle godine ispenjao Mont Blanc, drugi vrh Europe.

Najprije ih čekaju aklimatizacijski usponi kako bi se priviknuli na surove uvjete koji vladaju na jednoj od najhladnijh planina na svijetu te druge mnogobrojne opasnosti. Ukoliko uspije, bit će drugi Našičanin koji se popeo na Elbrus.

VEZANI TEKSTOVI
03/08/2019

Članovi Planinarskog društva Krndija vratili su se nakon 11 dana sa svog godišnjeg izleta. Ove godine 16 članova posjetilo je i istražilo planine Makedonije i Grčke. Ipak uz planinarenje našli su vremena i za kulturno – povijesne i prirodne ljepote ovih nadasve zanimljivih zemalja. 

“Uživali smo u ljepotama, glavnog grada Makedonije, Skoplja uz vodstvo našeg dragog vodiča Živka Temelkovskog i popeli se na skopsku planinu Vodno, na 1066 metara nadmorske visine. Na vrhu te planine stoji grandiozni križ postavljen u čast 2000 godina, rođenja Isusa Krista.” – rekao je Hrvoje Tržić dodavši da su posjetili i kanjon rijeke Matke, iznad kojeg se izdižu stjenovite klisure, poznat i kao alpinističko središte Makedonije.

Popeli su se planinari i na Titov vrh (2747 mnv- drugi najviši vrh Makedonije) na živopisnoj planini Šari, na Golem Korab (2764 mnv), najviši vrh Makedonije koji se nalazi na granici s Albanijom, vrh Magaro (2255 mnv) u Nacionalnom parku Galičica s kojeg smo gledali na Ohridsko i Prespansko jezero, vrh Pelister (2601 mnv) u Nacionalom parku Pelister u turi koja je trajala 12 i pol sati. Posjetili su i Nacionalni park Mavrovo, grad Tetovo, Mavrovsko jezero, poznati manastir sv. Ivana Bigorskog, a razgledavali su i prelijepi Ohrid te ogromno Ohridsko jezero. Okupali su se i u Egejskom moru u gradiću Leptokariji podno Olimpa, a smješteni su bili u gradu Kalampaki iznad kojeg se nalaze čuveni manastiri Meteor.

“Središnji dio izleta i šećer na kraju bio je uspon na Olimp, planinu grčkih bogova. Iznad gradića Lytochora došli smo na početnu točku Prioni (1100 mnv) i popeli se na 2100 mnv do doma, gdje smo noćili. Idući dan popeli smo se na vrhove Scalu, Scolio i 12 najhrabrijih članova na zahtjevni Mytikas, najviši vrh Olimpa.”- rekao je ponosno Tržić koji je zahvalio svim sudionicima što su izdržali ovaj put koji je bio vrlo ambiciozan.

“Bilo je često puta žurbe kako bismo sve stigli, umora jer su ture trajale po 12 h i bile vrlo zahtjevne. Mnogim članovima ovo su prvi vrhovi iznad 2000 metara, a kruna svega je Olimp s gotovo 3000 mnv. Nadamo se da će nastaviti i dalje pomicati granice. Do nekih sljedećih druženja. Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje.” – zaključio je Tržić.

VEZANI TEKSTOVI
28/07/2019

Našički planinari uskoro se vraćaju kući

Prije nekoliko dana članovi Planinarskog društva Krndija Našice, ali i njihovi prijatelji, krenuli su put Makedonije i Grčke. Ovaj planinarski poduhvat traje 11 dana, a za to vrijeme planinari su posjetili nekoliko najviših makedonskih planina te su se pokušali popeti na Mytikas, najviši vrh Olimpa.

Nije to samo planinarski izlet, nego i turistički pa su posjetili i nekoliko poznatih spomenika antičke baštine, kulturno – povijesne, ali i prirodne znamenitosti ove dvije zemlje. S nestrpljenjem očekujemo njihov povratak, kao i zanimljive priče s putovanja.

VEZANI TEKSTOVI
10/07/2019

Nakon velike ekspedicije prošle godine u kojoj je osvojio Mont Blanc, Hrvoje Tržić planinar, avanturist i predsjednik Planinarskog društva Krndija odlučio se na novi pothvat. Za mjesec dana kreće njegova druga velika ekspedicija na najviši vrh Europe Elbrus.

„Ekspedicija će trajati desetak dana, krećemo 5. kolovoza i vraćamo se 14. ako bude sve u redu. I ona je u svakom smislu te riječi, zahtjevna”. – kaže Tržić koji ističe da je ovo njegova do sad najveća ekspedicija, iako se penjao na nekoliko planina do visine od 4000 metara nadmorske visine. Plan za ovaj pothvat nastao je u prosincu, a inicirao ga je bračni par Čajka iz Požege. Silvija i Ratimir jedan su od najpoznatijih i najaktivnijih penjačkih parova u Hrvatskoj koji su se popeli na gotovo sve najviše vrhove država u Europi. Pripreme za ekspediciju su trajale punih 6 mjeseci, a uključivale su pribavljanje vize, opreme koja nije nimalo jeftina dok su u sklopu kondicijskih priprema bili i na Alpama.

„Mnogi kažu da se boje Elbrusa jer je to jedna od najhladnijih planina na svijetu i najviše se zapravo gine zbog toga. A umrijeti se može i zbog visinske bolesti.” – ističe Tržić te kaže da je najbitnije ne podcijeniti planinu. Oni na put idu preko ruske agencije, a penjat će se zajedno s još 30, uglavnom Rusa. Penjanje ide postupno zbog aklimatizacijskih uspona, pa se tako penju 12 sati, a spuštaju pet. Ova planina specifična je i zbog izrazito promjenjivih uvjeta jer moguće je da pada kiša ili snijeg, bude nevrijeme ili magla, što će sigurno otežati uspon. No, smatraju da su fizički, kondicijski i psihički spremni.

Elbrus i nije toliko planinarski zahtjevan jer nema penjačkih stijena, no strašno je hladan pa su zbog opreme svi planinari skoro neprepoznatljivi na vrhu. Od opreme nosit će čak tri para rukavica, zaštitne rukavice ili pod rukavice, klasične zimske rukavice i zaštitu protiv vjetra, takozvane navlačne rukavica i uz to grijače za ruke koji se aktiviraju stiskanjem. A iste će imati i na nogama. Uz to ide klasična planinarska oprema cepin, dereze, zimske gamaše, kapa, pernata jakna i nad jakna, hlače zimske i nad hlače. Iako je kod nas sredina ljeta i temperature su iznad 30, Tržić nas uvjerava da su baš ovo idealni uvjeti za pripreme, jer kao i na planini i ovo su ekstremiteti. Najbitnije je da se tijelo privikava na ekstremne uvjete i da pod tim opterećenjem ide naprijed. Uz to svakodnevno trči, a svaki vikend provodi na planini. Dodatna mu je priprema i društveni izlet u Grčku i Makedonu gdje će planinariti i do 12 sati dnevno.

Hrvoje Tržić će nakon 30 godina biti drugi našičanin koji će se popeti na ovu planinu, jer devedesetih godina osvojio ju je Miljenko Baloković. Na pitanje „Zašto ide na tako riskantnu ekspediciju?” – kaže „To je jednostavno ljubav prema planini i takvom načinu života. Biti tamo gdje čovjek rijetko dolazi neprocjenjivo je i posebno.” Ovakve ekspedicije zahtijevaju i dosta financijskih sredstava, osim osobne pripreme, a u slučaju Tržića, Grad Našice podržava njegov naum kao što ga je podržao na prošlogodišnjem putu prema vrhu Mont Blanc. Baš ta ekspedicija naučila ga je puno toga, a važnu pouku koju je odlučio prihvatiti je – Idi korak po korak. Jer prilikom aklimatizacije na nekih 3 500 metara nadmorske visine osjetio je malaksalost tijela i slabost, a planina ne prašta greške.

Bez obzira na iskustvo strahova ipak ima, pa u šali kaže da se ovog puta najviše boji aviona, jer nikad nije letio. No što se planine tiče, iako je spreman ipak ima određenu dozu strahopoštovanja prema planini. „Jer strah je uvijek dobrodošao, onaj koji se ne boji on često puta gine.” – dodaje Tržić. Za vrh će nosit zastavu Grada Našica i zastavu Planinarskog društva Krndija. Posebna će mu bit čast razviti te zastave jer ovo smatra osobnim, ali i društvenim uspjehom i Našica i društva. „Život u planini u ekstremnim uvjetima nas zapravo odgaja za svakodnevni život.” – zaključuje pozitivno Tržić od kojeg s nestrpljenjem čekamo izvještaj s puta.

Foto: arhiva

VEZANI TEKSTOVI
04/07/2019

Našički planinari i na Kreti

Dok se jedna grupa našičkih planinara, članova PD „Krndija“ Našice sprema uskoro u pohode najvišim vrhovima Makedonije i Grčke, druga grupa posjetila je već Grčku. Cilj im je bio prekrasni otok Kreta. Osim što su uživali u vrlo bogatoj antičkoj kulturno – povijesnoj baštini, popeli su se i na najviši vrh otoka, Timios Stavros sa svojih 2456 mnv.

VEZANI TEKSTOVI
03/07/2019

Pripremni izlet planinara za Makedoniju i Grčku

U nedjelju smo odradili jedan od dva pripremna izleta za 11 – dnevni boravak u Makedoniji i Grčkoj koji nam uskoro slijedi. Vrijeme i ekipa su bili odlični i najvažnije da su svi izdržali višednevno hodanje po Krndiji uz 23 odrađena km.

Okupilo se nas 9, dok su drugi bili opravdano odsutni. Staza je prolazila središnjom Krndijom, a osmislio ju je naš Vlado koji poznaje svaku krndijsku vlaku. Krenuli smo iz Seone kod križa i nepoznatim predjelima prekrasnih šuma došli do spajanja s potokom Lanište, pa Kolarištem, SPP-om do Lončarskog visa, do Paulinovca, preko ceste do Ivinih vrela, Fegerovca, Bedemgrada i na kraju nepoznatim slabo markiranim putem do vidikovca Požara i nazad do Seone.

Ekipa je uživala i u mislima nam je bila Makedonija i Grčka i sve što vežemo uz te dvije zemlje, a posebice hrana pošto smo bili gladni. Idući kondicijski trening je na Papuku, 14. srpnja. Vidimo se! Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

VEZANI TEKSTOVI
18/06/2019

Još jedan, ove godine 26. Antunovski piknik u organizaciji PD “Krndija” Našice je iza nas. Lijepa tradicija obvezuje nas za još ljepšu budućnost ove planinarske manifestacije koju organiziramo povodom Dana Grada Našica. Ove godine po prvi puta piknik je održan na platou ispred novog objekta pl. kuće “Krndija”.

Stotinjak planinara iz slavonskih planinarskih društava okupilo se ove godine. Gosti su nam došli iz: HPD-a “Cibalia” Vinkovci, HPD- a “Sokol” “Feričanci”, HPD-a “Grac” Cerna, PD-a “Mališćak” Velika, HPD-a “Liska” Ilok, HPD- a “Vidim” Kutjevo, PD-a “Đakovo”, HPD- a “Sokolovac” Požega, HPD-a “Tikvica” Županja, HPD “Bršljan Jankovac” i PD-a “Zanatlija”. Nakon pozdravnih riječi i slavonskog doručka, planinari su se u veselom ozračju praćeni suncem i vrlo toplim vremenom uputili na dvije staze u pratnji HGSS-a.

Prva je vodila je do Bedemgrada, ponosne povijesne utvrde drage nam Krndije, a druga do izletišta Paulinovac gdje smo nekad priređivali piknik. Odvojili smo se u dvije grupe kod izvora hladne i bistre pitke vode na izvoru “Ivinih vrela” koja nas je sve okrijepila. Nakon planinarskog dijela, naši vrsni kuhari su priredili sjajan roštilj pa možemo reći da se ova manifestacija polako pretvara i u gastronomsku. Okrijepljeni, gosti su potražili odmor u hladovini uživajući u sočnim kolačima naših članica, čašici razgovora i hladnim pićima. Zabava uz glazbu se nastavila do kasnih poslijepodnevnih sati sve dok se i posljednji gosti nisu razišli. Vidljivo je bilo da su uživali zajedno s nama. Hvala svim gostima na dolasku, članicama i članovima koji su pomogli na bilo koji način i vidimo se iduće godine.

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

VEZANI TEKSTOVI
15/06/2019

VEZANI TEKSTOVI
image_pdfimage_print