07/01/2019

Planinarska godina za PD Krndija „Našice“ počinje već tradicionalnom manifestacijom “Tri kralja na Boroviku”. „Nije loše hodati ravničarskim krajem i zvati se planinar, a pogotovo nakon konzumacije silnih delicija i blagdanskog mamurluka. Izlet po vrlo laganom i ravnom terenu inače brdovite Krndije bio je mnogima kako melem na ranu. Uputili smo se, nas 25- ero, kao i inače prema najistočnijem dijelu naše lijepe planine prema jezeru Borovik. Lijepa brojka za početak, a svaki početak je težak. Dan kao idealan za laganu šetnju i druženje po snježnim tragovima koje su šumske životinje već utabale. Krećemo se od Vignjišta prema predjelu Stipčić gdje se nalazi lijepi vidik na Dilj goru i velik dio Krndije. Planina se stapa s nebom ovdje i teško je razaznati što je gore, a što dolje. Mi nastavljamo prema Tromeđi i nakon nekoliko kraćih predaha i dva sata gušta, već se spuštamo prema planinarskoj kući Borovik gdje nas čekaju uvijek nam dragi domaćini Đakovčani. I ne samo oni, već ubrzo dolaze gosti iz drugih društava. Krijepimo se delicijama najpoznatije slavonske životinje bez koje ne bi bilo ovih druženja i grijemo se uz vatricu, čajeve i kuhano vino. Neki vani pod nadstrešnicom gdje je pjesma i veselje, a neki unutra u planinarskoj kući “Borovik”.

Odlazimo do jezera i vršimo fotosešn koji je bio najbolji u povijesti jer nam je pozirao i pas. Uvijek je netko od nas poput Lupina. Vraćamo se istim putem nakon pozdrava s brojnim dragim prijateljima. Uvijek priželjkujemo snježni izlet u ovo doba godina pa smo imali s vremenom sreće što uz brojnost naših članova i neka lica koja se dugo nisu vidjela lijepa slika pravog planinarskog izleta. Opet je bilo obvezno „ispaljivanje“ i smijeh, a otkrili smo da u društvu imamo i plavog Apoksiomena. Predah od planinarskih aktivnosti je zakazan na istoimenom odmorištu. Dođite, vidite i uživajte u brdima!“

Umor prolazi,a zadovoljstvo ostaje!

VEZANI TEKSTOVI
03/01/2019

Planinarska godina započela je dolaskom 60- ak gostiju planinara iz Slovenije koji su 31. 12. uživali u ljepotama Krndije, a na Novu godinu u ljepotama Papuka. Ovo im je bio prvi posjet ovim starim gromadnim planinama koje su najstarije u Hrvatskoj. Domaćini su im bili planinari PD “Krndija” Našice, HPD-a “Sunovrat” Đurđenovac i HPD “Sokol” Feričanci. Gosti su uživali i u turističkoj punudi Grada Našica. Prvi dan planinarili su središnjom Krndijom od pl. kuće Tivanovo u Gazijama gdje su ih domaćini počastili tradicionalnim šokačakim doručkom.

Obišli su vidikovac Vrletinu, Petrov vrh i Kapovac, najviši vrh Krndije s kojeg se pruža fantastičan pogled na ravnu Slavoniju sve do mađarskih brda. Drugi dan obišli su Jankovac, biser slavonskog gorja. Uputili se se i do vrha Ivačka glava ( 913 mnv) koji je drugi najviši vrh Papuka čiji pogled otkriva i najviši vrh Papuka. U vođenju planinara pomogli su i požeški vodiči. Gosti su uživali u stoljetnim osebujnim šumama, vidicima, netaknutoj prirodi, svježem planinskom zraku, bogatim izvorima te flori i fauni koja ostavlja bez daha. Vratili su se kući prepuni dojmova i obećali ponovno doći te zvali domaćine na slovenske planine.

U Slavoniji svakako turističke zajednice trebaju prepoznati brend i prepoznatljivost planinskog turizma, potencijal Slavonskog planinarskog puta i geološku prošlost najstarijih hrvatskih planina koje kriju bogatstvo sazdano na nekadašnjem Panonskom moru. Nedavno su Britanci bili gosti Našičanima, a evo sad su i Slovenci prepoznali ljepote ovog dijela Slavonije. Nadamo se da će se taj turistički potencijal i dalje prepoznavati kako u domaćim krajevima, tako i u inozemstvu.

VEZANI TEKSTOVI
28/12/2018

Dragi sugrađani, planinarke i planinari, ljubitelji prirode i oni koji će to tek postati, pred Vama je plan rada, aktivnosti i izleta Planinarskog društva „Krndija“ Našice. Iz plana možete vidjeti kako nam je svakodnevni boravak u prirodi iznimno važan. Planinarenje je jedna od najzdravijih aktivnosti, a osim što je dobro za psihičko i fizičko zdravlje, ono je blagodat i sinonim za ublažavanje stresa, relaksaciju, aktivan odmor, upoznavanje predivne prirode naših, ali i inozemnih planina te kulturno- povijesnih znamenitosti koje su vezane za planinska područja. U bogatom i raznolikom planu može se naći zaista za svakog ponešto, od jednodnevnih izleta u slavonsko gorje koji su prilagođeni svima kao i planinarima početnicima do zahtjevnijih višednevnih izleta u Alpe i obližnje zemlje. Planinarenje će ponovo oživjeti vaša osjetila, aktivirati disanje punim plućima i spojiti Vas s novim prijateljima. Planine su posljednja netaknuta prirodna utočišta koje privlače i inspiriraju svojim ljepotama, a povratak prirodi je danas nužna čovjekova potreba. Ove godine opet planiramo i opću planinarsku školu koja bi se trebala održati u proljeće. Završetkom škole usvojit ćete znanja koja su nužna za siguran boravak u planinama, a Društvo će vam pomoći da primijenite ta znanja. Stoga, osim prekrasnih izleta, otkrivanja novih vidika, zdravstvenih prednosti, upoznavanja novih ljudi i krajeva u Lijepoj našoj i inozemstvu, uključivanjem u našu udrugu oplemenit ćete sebe, ali i svoju lokalnu zajednicu. Brojnim aktivnostima tijekom godine aktivni smo na društvenoj sceni Našica i jedna smo od najaktivnijih i najprepoznatljivijih udruga. Priključite nam se i uživajte zajedno s nama jer će vam planinarenje pomoći na više načina kao što će ispuniti Vaše vrijeme na najbolji mogući način. Za početak, najbolje je početi s nekim laganim izletom. U nedjelju, 6. siječnja već organiziramo prvi izlet do Borovika koji nije zahtjevan., a dobro će Vam doći da se pokrenete nakon blagdana i upoznate najistočnije predjele Krndije, najstarije planine u Hrvatskoj.

Svako dobro u novoj godini i puno zajedničkih trenutaka uživanja u planinama Vam želimo!

Hrvoje Tržić,

predsjednik PD “Krndija“ Našice

091/ 726- 2954

Sokolska 51

e-mail: pldr.krndija@gmail.com

web stranica: www.pdkrndija.hr

facebook: PD Krndija Našice

VEZANI TEKSTOVI
21/12/2018

U srijedu je u Kutjevu održana konstituirajuća sjednica Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Suda časti udruge „Slavonski planinari“.

Na izbornoj skupštini Udruge 24. 11. 2018., u Našicama, za članove Upravnog odbora izabrani su Krešimir Slobodnjak iz Nove Gradiške, Hrvoje Tržić iz Našica, Igor Nađ iz Vinkovaca, Mario Ripli iz Virovitice, Milijan Žulj iz Osijeka, Otmar Tosenberger iz Đakova i Predrag Livak iz Požege.

Na sjednici Upravnog odbora nazočni članovi Upravnog odbora za tajnika udruge su izabrali Otmara Tosenbergera iz Đakova, a za dopredsjednika Hrvoja Tržića iz Našica.

Članovi Nadzornog odbora između sebe su za predsjednicu izabrali Nadu Razumović iz Kutjeva, a za predsjednika Suda časti izabran je Slavko Pokorny iz Daruvara.

Na sjednici je raspravljano o planu rada Upravnog odbora, raspravljeno je desetak tema i usvojeno sedam kvalitetnih prijedloga, a svoj doprinos u radu su dali svi prisutni aktivnim sudjelovanjem u prijedlozima i u raspravama.

To je još jedno svojesvrsno priznanje i nagradu za rad Planinarskog društva „Krndija“ Našice, čast, ali velika odgovornost.

VEZANI TEKSTOVI
10/12/2018

„Nepoznati Papuk“ povodom Međunarodnog dana planina

Jučer se 20-ak naših članova uputilo na 13. izlet “Nepoznati Papuk” koji je održan povodom Međunarodnog dana planina. Izlet je nudio izbor između dvije staze. Vrijeme hoda prve staze iznosio je 2, 3 sata, a duže oko 5 sati. Kiša nas je zaobišla pa su se svi dobre volje uputili na staze. Obišli smo Rust i Šinovito brdo te smo se zaputili prema selu Kokočak gdje su nas čekali autobusi. Skoro smo se svi (osim jednog najodvažnijeg člana) zavalili u autobuse i dovezli do startne točke gdje smo se regenerirali uz debrecinke i pivo/kuhano vino/sokić. Na izletu je bilo tristotinjak gostiju što znači da smo se malo gužvali, ali ne smeta. Najbitnije je da smo se dobro nahodali!

VEZANI TEKSTOVI
27/11/2018

Na granici Papuka i Krndije

I doista, kako kaže serija: “Bilo nas je 5.” Mjesto radnje kad se radi o našim izletima dobro je poznato i onima koji nas u čudu gledaju kad prolaze u cik zore gradom, a kako neće nama koji smo nedjeljom ujutro tamo već inventar. Nije baš da se nekima išlo po ovom vremenu (čitaj predsjedniku) obzirom na fibru koja me uhvatila, ali nedjelja bez izleta je kao šokac bez rakije. Ujutro zvone telefoni s upitima kamo idemo i idemo li uopće? Nisam dugo okolišao i vidjevši nas petero spremnih, izlet u nepoznato odjednom je postao izlet u poznato. Odlučismo se za Krndiju, ali i Papuk. Ma može oboje!

Iako vrijeme nije obećavalo, na putu do Međe se čak i sunce sramežljivo pokazalo. Krećemo od Međe do Kapovca. Znojim se i udaljavam od ekipe entuzijasta. Nekad je potrebno i malo kontemplacije i mira. Uzalud me dozivaju jer sam već na Kapovcu, najvišem vrhu Krndije. Ostatak ekipe stiže i dovodi nepoznatog psa koji izgubljeno traži da mu udijelimo hranu. Naravno da smo to učinili i od tada pa do kraja puta smo bili nerazdvojni prijatelji. Vremena za fotografiranje nema puno pa krećemo dalje Slavonskim planinarskim putem kušajući ukusne ćuptete, specijalitet novogradiškog kraja koje smo otkrili na nedavnom pohodu na najviši vrh Slavonije. Morate ih probati, pogotovo kad ih Željka “kuva”.

Spuštamo se s Kapovca prema Šaševu, pl. kući koju održavaju prijatelji iz Orahovice, ali se krećemo dalje SPP-om prema Javoru, jednoj od kontrolnih točaka. U mislima mi naš neuspio pothvat da prehodamo cijeli SPP prošle godine (Franjo i ja), ali vratit ćemo mu se sigurno opet. Ima vremena, a ima i drugih zainteresiranih članova društva. Pogled odjednom više nije skriven šumom i prelazimo na jesenske boje Papuka. Inače razmeđa Krndije i Papuka je negdje na pola puta od Kapovca do Češljakovačkog visa. Često puta planinari i oni koji se to trude postati krivo kažu da su Kapovac i okolica dio Papuka. Naime, oni pripadaju Parku prirode Papuk, ali planini Krndiji.

Šumska prosjeka ogolila je papučka brda i ona sneno snivaju u maglovitim jutrima pričajući posjetiteljima nekad davne priče o Panonskom moru .Nakon sat i pol od Kapovca smo na Javoru. Ovdje je polovica našeg puta i fotografiramo se uživajući u Nikolininim čvarcima i rakiji koja liječi sve. Odmah mi je bilo bolje iako nas je dočekala lagana kišica u povratku. Ovdje su neizostavne fotografije levitiranja i ispaljivanja te uživanja u planini i prirodi. Žurimo se u povratku zbog kiše, šalimo i naše dvije dame (jedine danas) Željka i Nikolina izvode najbolju piruetu od svih pirueta koje postoje u svijetu pirueta. Tu se fotografiramo opet i uživamo u nadrealnoj slici granice Papuka i Krndije koje odvaja bezdan prekriven maglovitim ruhom. Fantazija i čarolija! Malo se penjemo pa spuštamo i tako nakon 5 sati završava naša današnja lijepa tura.  Poslije toga uživamo u čajevima i grijemo se kao pravi planinari. Vidimo se opet u brdu, ali i izvan njega. Priključite nam se!

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

Hrvoje Tržić

VEZANI TEKSTOVI
19/11/2018

U čarobnim zimskim šumama slavonskih gora krije se nešto posebno

Uobičajeno mjesto okupljanja u rano nedjeljno jutro krije mnoge tajne dolazaka i nedolazaka na naše jednodnevne i višednevne izlete. Koliko puta mi se nije dalo ustajati rano ujutro, ali nekako bih se uvijek izvukao iz tople postelje i motivacijski pripremio za sva brda koja nas čekaju. Nakon teškog ustajanja, sve je lakše. Najprije nas čeka uvijek dobro društvo koje je uvijek spremno za šalu. Funkcioniramo kao obitelj i uvijek je tako. Slavonijom nije polegla magla danas, ali je snijeg posuo staze i slavonske šorove. Hladnoća primjerena novom godišnjem dobu nije uplašila sedmero članova Pd “Krndija” Našice da uživaju u čaroliji maglovite i čudesne Požeške gore. Cilj je bio Maksimov Hrast, drugi najviši vrh Požeške gore. Mjesto koje nosi ime po hajduku Maksimu Bojaniću, čovjeku koje je haračio ovim krajem u ne tako davnom 19. st. Dolazimo u mjesto Brestovac iznad kojeg se dižu brežuljci Požeške gore obavijeni maglom.

Naš uspon počinje makadamskom cestom i nakon nekoliko km skrećemo u šumu gdje nas čeka vrlo strm uspon. Penjemo se na greben Požeške gore kojom prolazi Slavonski planinarski put. Sve je nekako opušteno i bajkovito, ali i čudesno. U selu lavež, kasan ćuk il’ netopir, kako bi rekao Matoš. No, šalu na stranu, zaista smo čuli lavež pasa koji su na podsjetili da su lovci u blizini. Nakon dva sata hoda dočekao nas je Maksimov Hrast na 614 mnv. Piramida oko nas i tv toranj u magli kao blizanci stoje. Pauza, ispaljivanje, pjesma i okrijepa su na redu. Neki pokušavaju glumiti Maksima Bojanića. Koliko ima uspijeva, prosudite sami. Slijedi nam još sat i pol spusta. Odlučujemo posjetiti stari Dolački grad. U daljini nas promatra evocirajući stara vremena obrane od Turaka. “Odavno smo graničari stari”, u glavi mi odzvanja pjesma. Sliči na naš Bedemgrad, ali još je širih dimenzija i nepristupačniji. Spuštamo se do početne točke i pozdravljamo s dragim ljudima. Opet smo se dobro nasmijali i upoznali neke drage krajeve i ljude. Vallis Aure ili Zlatna dolina pokazala se kao pun pogodak za ovaj snježni dan.

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

 

VEZANI TEKSTOVI
12/11/2018

Pohod na najviši vrh Slavonije i Martinje u Kutjevu

Jučerašnji izlet na najviši vrh Slavonije (Brezovo Polje – 984 mnv) u kojoj nije sve ravno, a u brdima nije ništa, protekao je u vrlo neobičnom ozračju, smijehu, veselju, šuštanju lišća i predivnim psunjskim krajolicima okupanima suncem. Rijetko smo na Psunju, a iako je danas nadaleko poznata planinarska manifestacija “Kutjevačko Martinje”, okupilo se nas petero, a dvoje članova su nas već čekali kod pl. kuće “Strmac.” Nas sedmero je uživalo u predivnom izletu, dok je dobar dio članova bio na Martinju u Kutjevu. Do “Strmca” promatramo mnogobrojne vikendice koje se skrivaju u šumi poput kućica iz bajkovitih priča. Na prepad nam dolazi novinarka koja traži da ispričamo tko smo, što smo i zašto smo i čudi se našem broju mladih ljudi u društvu. Novinari nas ovih dana često posjećuju, a nije sezona kiselih krastavaca.

Na “Strmcu” lijepi broj ljudi i ljubazni domaćini koji nas čekaju s mnogobrojnim gastronomskim sadržajima kao da će biti teški uspon na alpski vrh, a ne na najviši vrh Slavonije. No, od viška glava nikad ne boli, a sam početak uspona je bio vrlo strm i poljuljani jesenskim suncem popesmo se na greben s kojeg se smeđa brdašca guraju kao da se natječu tko će ih bolje fotografirati. Izgubljene kalorije kasnije ćemo nadoknaditi. Odbacuje se višak odjeće, a put nas dalje vodi u srce Psunja koji se nije pokazao tako pitomim kao ostali slavonski planinski “divovi”. Svladavamo visinu, igramo se lišćem, dišemo svjež zrak i krijepimo se idilom jesenske čarolije. Penjemo se s 300 metara na gotovo tisuću gdje se nalazi i vrh. Točnije, vrh je na 984 mnv i vidjela bi se i Slavonija cijela i sela njena da nije vrh prekriven šumom.

Podno vrha nalazi se omanji stjenjak kojeg smo nazvali Velebit po uzoru na našu najljepšu planinu. Tu smo počeli poskakivati u ogromnim nanosima lišća. Još pod dojmom Rostuharovog predavanja u petak i snažnog omamljivog psunjskog sunca, pokušavamo dočarati polarni ugođaj i zanimljive i neobične pingvine koji se “ispaljuju” iz mora kako bi iz mora došli na obalu. Mi smo ih pokušali oponašati “ispaljujući” se i skačući s brda na brda. Neki su postali dobri kandidati makar da odu do obala Antarktike kako bi se upoznali s tim predivnim životinjama. Na vrhu radimo pauzu i krijepimo se delicijama iz punog Mirinog, ali i ostalih ruksaka. Jedemo neko voće (Kaki se zove) koje je najslađe voće od svih voća koje postoje, a i vino se našlo na meniju. Na vrhu piramida i malo dalje tv toranj koji sa spomenikom podsjeća na strahote Domovinskog rata i hrabre psunjske branitelje koji su ostavili svoje živote ovdje. Iako smo na vrhu, oko nas sve ravno poput nekog platoa. Vraćamo se malo drugačijim putem izbjegavajući “rolice” granja koje prijete ispod lišća. Neobično duboki kanjoni Psunja upozoravaju nas da budemo oprezni do kraja. Neki od nas uživaju u valjanju u “brdima” kukuruza koji je pripremljen za divljač.

Evociramo uspomene iz djetinjstva. Vidici se otvaraju na sve strane, a naša vesela grupa se spušta do “Strmca” i nakon šest sati ne baš lake šetnje dolazimo ponovno do početne točke gdje kušamo fini planinski grah i poslasticu novogradiškog kraja, tzv. Čuptete. Naše mlade planinarke su već uzele recept pa se nadamo da će se miris i okus ove slasne delicije uskoro osjetiti i u našem Društvu. Izlet za deset, a zabava odlična. Planinarenje koliko god bilo ozbiljno, s druge i je zabava, smijeh, zbližavanje ljudi i prirode, ljudi i ljudi. Čovjeku zaista ne treba ništa više. Neki bi rekli: “A tko to more platit?”

Vidimo se na sljedećim izletima! Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

VEZANI TEKSTOVI
06/11/2018

VEZANI TEKSTOVI
05/11/2018

Da je južni Papuk jedan od najatraktivnijih i najljepših dijelova parka prirode Papuk i prvog hrvatskog geoparka često se uvjerimo tumarajući papučkim stoljetnim šumama. Poseban sjaj rađa se u jesen kada šume žive nekom mističnom aurom i pretvaraju se iz tmurnih u živopisne slike koje nam samo priroda može darovati. I danas je tako bilo. Nas 13 se uputilo na Jankovac odakle smo se po strmim padinama zakrčenim drvećem penjali do planinarske kuće “Jezerce”.

Maglovito jutro i smijeh ljubitelja prirode izmjenjivali su se kao kulise na filmu. Kod pl. kuće “Jezerce” radimo pauzu i srećemo neke drage ljude koji su s istim ciljem tu kao i mi. Stvoriti lijepi dan, iskoristiti sve što nam priroda pruža i uživati u slobodi kretanja šumskim prostranstvima. Put nas vodi do Nevoljaša, vidikovca s kojeg Papuk držimo kao na dlanu za sunčanog vremena, ali danas ipak nije bilo tako zbog tamnijih oblaka. Uživajući stižemo do Lapjaka, papučkog vrha i gromadnih Tauberovih stijena.

Najteže od svega bilo je tamo uslikati selfie jer nas je kao prvo puno, a drugo jedino Ante ima najduže ruke za pravi snimak. Grad Velika se čini tako mala s tih mjesta i ubrzo stižemo na pola puta. Potok Dubočanke koji je presjekao papučke grebene prati nas s lijeva dok se polako približavamo Jankovcu. I još malo uspona pa spusta i eto nas na maglom obavijenom Jankovcu i kišicom natopljenim jezerima. Umorni, ali zadovoljni okrepljujemo se najfinijim pićima koje postoje od svih pića koje postoje. Uživamo i u delicijama, pozdravljamo se i radujemo se opet sljedećem izletu. Čovjeku ne treba ništa više. Jedva čekamo opet odlično društvo i da nas Papuk ili neka druga zagrli svojom velebnom prirodom. Priključite nam se.

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

VEZANI TEKSTOVI
image_pdfimage_print