14/05/2019

Stazama pjegavih daždevnjaka po Ivanščici

Suvremeni njemački filozof Ernst Bloch rekao je davno da loše putovati znači kao čovjek ostati pri tome nepromijenjen. Takav putnik samo mijenja okolinu ne mijenjajući s njom i samog sebe. Ova rečenica objašnjava razlog planinarskih putovanja i izleta jer teško da bilo koji izlet, pohod i boravak u planinama ne mijenjaju čovjeka u svakom smislu.

Prethodni vikend posjetili smo Hrvatsko Zagorje i neke od najviših vrhova Panonskog bazena na planini Ivanščici koja iako naizgled plahog imena, krije mnoge zanimljive i nimalo lagane staze. Izlet se trebao održati ranije, ali nas je kišni travanj zaustavio u naumu da je upoznamo prije. Ni ovoga puta prognoza nam nije bila naklonjena, ali vođeni onom starom da nema lošeg vremena, nego samo loše opreme, šestorica „Krndijaša“ spremno su dočekala planinske oglede i vremenske (ne) prilike. Početak i ulazak u podnožje Ivanščice i vrlo brzo smo izgledali kao izgubljeni Minotaur u labirintu. Neobična sela i raštrkanost putova u početku su nam pravili problem. Kamo krenuti, a ne izgubiti se bilo je pitanje bez pravog odgovora.

Da nije bilo navigacije, vjerojatno bismo puno duže tražili domaćina. Selo Juranščina je malo pitoreskno selo koje nema puno stanovnika i kuća, ali su one razbacane na sto raznih strana i umrežene uskim uličicama gdje se zaista teško snaći ako nisi domaći čovjek. Unatoč tome, brzo smo našli domara naše planinarske kuće koja će nam biti dom idućih dva dana i uputili se makadamskom cestom u planinu. Pogledi su nam usmjereni na zagorske kleti i baš si mislimo kako bi bilo dobro kušati koju kupicu vina prije početka pohoda. Dok smo čekali dvojicu zagrebačkih Našičana da nam se priključe, domaćin jedne kleti kao da nas je čuo.

Pojavio se iznenada i odveo nas u carstvo svojeg podruma gdje su kriju kapljice koje griju dušu i tijelo. Počastili smo se i nazdravili domaćinu, ali put nas je nosio dalje prema našem odredištu, Belecgradu. Put do Belecgrada je šumska cesta natopljena dugotrajnim kišama pored koje potok Brana urezuje impresivne kaskade i hrani bogatstvom pitke vode planinu i njene stanovnike. Na proplanku šume, u nizinskom dijelu skrivena je drvena kućica koja izgleda kao da je iz bajke. Uređena lijepo za prihvat planinara i izletnika estetski privlači izvana, a ne zaostaje izgledom niti iznutra ima apsolutno sve što je potrebno. „Aklimatizirali“ smo se na naš novi dom i krećemo s upoznavanjem Ivanščice.

Krećemo s otprilike 350 mnv i čeka nas više od 700 metara visinske razlike do vrha. Kišica rominja i zamagljuje vidik na našu kućicu. Uspon počinje vrlo strmo, ali markacije su zato odlične. Staze su prošarane žuto- crnim bojama čuvara kišne Ivanščice, pjegavim daždevnjacima koji nam poziraju i kao da zovu da krenemo za njima. Nikada ih nisam toliko vidio, ali ovo vrijeme im zaista pogoduje. S lijeve strane s nalazi se utvrda Belecgrad, jedna od srednjovjekovnih impresivnih gradina koja čuva povijest, sadašnjost i budućnost ovih krajeva. U dobrom stanju obzirom na vremenski odmak ponosno čuva razne legende i priče iz davnina. Dobro utvrđeni i gotovo neosvojivi grad za neprijatelja na vrlo nepristupačnoj stijeni, a i sam uspon je otežan. Mi ulazimo u utrobu planine i penjemo se uskim stazama. Pogled nam ne seže daleko. Sve je obavijeno gustom i debelom maglom.

Sve je puno zelenila, a od faune nam se i dalje nude samo daždevnjaci. Stabla su natopljena kišom, a vegetacija je sasvim drugačija nego na našem slavonskom gorju. Pokraj uskih staza kao da nema ničega, kao da smo na kraju svijeta. Ne znamo što nam je pod nogama, ali budući da dobivamo na visini i ukazuju se pojedine kamene galerije, nije teško pretpostaviti da smo zarobljeni strmim liticama. Inače su južne padine Ivanščice blaže i prohodnije od sjevernih, ali šuma teško diše kao i mi pa uspon nije lak. Čekajući pokoju zraku sunca, penjemo se do vrha Babin zub. Prolazimo kroz stjenovite ukrase Zagorja koje kao da nam žele poručiti da nismo tako daleko od alpskih prizora.

Priželjkujemo otvaranje vidika i rajske prizore doline i okolnih planina, ali vremenska prognoza je bila točna i naoblaka ne prolazi. Čudljivi i kišni svibanj se nastavlja. No, nije uvijek stići na vrh samo cilj u planinarenju. Još je važnije upoznati planinu i postati dioni-kom uživanja u svakom djeliću koji nam nudi bez obzira na vremenske prilike. Planinari prolaze sve vremenske uvjete i svako godišnje doba pruža neku drugačiju sliku. Sve je stvar doživljaja i predodžbe naših osjetila, a planinske slike i prizori su za svakog od nas različiti i u tome jest bogatstvo i ljepota planinarenja. Ipak, naša složna ekipa bila je spremna na sve uvjete. Kako kaže John Locke, engleski empirist da nema ničega u osjetilima što prije toga nije bilo u razumu.

Relativizam osjeta čovjek si treba kao razumno biće protumačiti kao svu ljepotu života, a pogotovo se to odnosi na sve ono što iskonsko i prirodno što čuvaju još planine i vrhunci nad nebom. Kako je davno zapisano i rečeno: “Kako da te zagrlim, o silna prirodo!” Zaista, treba iskoristi svoje vrijeme za upoznavanje i život s prirodom, a planinarenje je idealni medij za to. Nakon otvorenog prostora koji se poput polja otvara u planini, uslijedio je uspon na hrbat planine i smjene šumskih prizora s kamenitim stazama. Pred nama je vrh Belige koji je okružen gustom vegatacijom. Put nas dalje vodi hrptom gotovo sve do vrha. Još malo gore pa dolje, spust pa uspon i evo nas na vrhu. Žalimo jedino što ne možemo vidjeti sjevernu stranu planine i vidike do Mađarske i slovenskih Alpa za lijepog vremena koji se ocrtavaju na obzoru.

Dva i pol sata uspona natjerala su nas da odmah pohitamo u dom na okrjepu. Pasarićeva kuća nudi izvrstan planinarski grah koji je po preporuci raj za nepce. Odmaramo u ugodnom ambijentu doma bez odlaska na razglednu piramidu koja se izdiže u magli. Dom je prazan zbog kiše koja je mnogima poremetila planove, ali mi se ne damo. Za spust odabiremo strmu padinu, ali puno kraću koja nas vodi direktno do Belecgrada. Kiša postaje neumoljiva i sve više pojačava pa smo požurili do odredišta. Hladno je kao da je jesen, a šuma diše i isparava natopljena dugotrajnim oborinama. Atmosfera među nama očigledno je splasnula, ali znali smo da nas uskoro čeka nagrada i toplo ognjište. Ubrzo smo se spustili do kućice iako je spust bio naporan zbog svladavanja velike visinske razlike u malom vremenskom periodu.

Oblaci su u šumi stvorili dojam prividnog mraka kao da je dan na izmaku. Sreća je nastala kada smo konačno ušli u kuću i ugrijali se kraj vatrice. Neki su još otišli istražiti kanjon potoka Brana i zidine Belecgrada. Iz toga nastaju sjajne fotografije podnožja planine. Uslijedio je odmor u toplom domu, druženje i razgovor do noćnih sati. Drugi dan trebali smo do Oštrcgrada, kontrolne točke Hrvatske planinarske obilaznice i također srednjovjekovne utvrde. Ujutro nas je dočekala snažna kiša i snijeg. Odlučili smo da ne bi bilo pametno da uputimo u planinu i da će nas Oštrcgrad ipak morati pričekati neki drugi puta. Treba znati odustati na vrijeme.

Spremamo se, pozdravljamo s domaćinima i rastajemo s nekim članovima te polazimo put Našicama. Vrijeme nas prisiljava da odustanemo od turističkog obilaska Varaždina pa smo već poslijepodne u svojim domovima. Ivanščicu treba posjetiti i to s nekoliko strana pa ćemo je sigurno opet vidjeti. Njezina raskoš i ljepote planinarskih staza ishodište su brojnim planinarima i ona je jedna od najposjećenijih planinarskih destinacija u zemlji. Definitivno će nam izlet ostati u lijepom sjećanju s prizorima koji su nam se ure-zali u pamćenje i koji nam ostaju poticaj za daljnje upoznavanje planinskih vrhunaca diljem Lijepe naše i šire.

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

Hrvoje Tržić, organizator i vodič izleta

VEZANI TEKSTOVI
24/04/2019

Predavanje Nikole Horvata „Croatian Long Distance Trail“ u Našicama

Nikola Horvat održat će multimedijalno predavanje “Croatian Long Distance Trail” u Našicama u Gradskoj vijećnici u petak, 26. travnja u 18,00 h. Predavanje se održava u organizaciji Planinrskog društva „Krndija“ Našice. Nikola je već gostovao u Našicama prije 2 godine kada je predstavio svoju priču o Pacific Crest Trailu.

Nikola Horvat prvi je Hrvat koji je propješačio 4300 kilometara dugu ‘Pacific Crest Trail’ rutu od Meksika do Kanade. Nakon tog iskustva, odlučio je i u Hrvatskoj osmisliti i proći ‘long distance trail’ stazu. Prošle godine je to i učinio, povezavši Ilok, najistočniji dio Hrvatske s Prevlakom, najjužnijim dijelom Hrvatske. Također je povezao i najsjeverniju i najzapadniju točku Hrvatske. Za 104 dana i 2254 prijeđenih kilometara, povezao je i umrežio čitavu Hrvatsku. 
Predavanje je ujedno i promocija knjige “Upoznaj Hrvatsku osobno, Teslin priručnik za hodače”.

VEZANI TEKSTOVI
23/04/2019

Naše planinarsko carstvo je planina Krndija, a svi njeni putevi vode još od pradavnih vremena srednjeg vijeka i antičkih praskozorja na Bedemgrad, hram planinarstva, ljepotu arhitekture i svjedoka čovjekove kreativnosti, ljubavi i inteligencije, ali i vječitih sukoba i želje za vlašću i moći. Propadoše mnoge države i društvene zajednice, a ostadoše čovjek i utvrda u prekrasnoj prirodi Krndije. Ostaju ljudi kojima je Bedemgrad središte njihovog planinarskog svijeta i često ga posjećuju.

Nama članovima PD “Krndija” Našice na Uskrsni ponedjeljak Bedemgrad je uvijek rado odredište i tako već godinama. Ovog puta smo promijenili našu rutu koja je godinama išla najprije iz sela Gradac, a onda iz Seone Našičkim planinarskim putem. Adaptacija novog objekta planinarske kuće “Krndija” u Velikoj Londžici pozvala nas je da ove godine počnemo naše druženje s tog mjesta. Sunčano jutro i gradsku gužvu te blagdanski ugođaj u gradu vrlo brzo smo zamijenili tišinom Londžice i slikama flore i faune. Ovdje nas se skupilo 17 članova, dva “vanjska” suradnika i dva domaća razigrana psa.

Krećemo se SPP-om po pitomim brežuljcima okupanima proljećem. U daljini vizure Dilj gore, a ispred nas prostrana i beskrajna kao tek rođena zelena šuma. Darove našeg planeta koje štujemo uživajući u prirodi baš na današnji Dan planeta Zemlje vidimo na svakom koraku. Penjemo se na greben Ambarskog brda i uživamo u laganoj šetnji. Spuštamo se do izvora pitke vode i nekadašnjeg poznatog našičkog odmarališta Ivinih vrela koja svjedoče mnogim druženjima poznatih i nepoznatih.

Krijepimo se pitkom vodom koja osvježava najbolje i liječi od blagdanskih mamurluka. Prelazimo Dubočki jarak pa ubrzo cestu i evo nas na predjelu Rečica ili Fegerovac s vikendicama na rubu šume i planine. Ovdje počinje i Našička geološka staza koja svjedoči starosti planine. Penjemo se na rimsku cestu tik ispod Bedemgrada. Rimska cesta postoji još u tragovima i definitivno je treba otrgnuti zaboravu. Na Bedemgradu spoj debele hladovine i sunca koje je na vrhuncu, miris blagdanskih delicija, lavež razigranih pasa Nere i Campija i odmor. Mnogi bi tu i ostali i u tišini, ali morali smo se vratiti kako bismo potrošili još blagdanskih kalorija.

Različitih vrsta kolača i šunki se nudilo, a najupečatljivija je bila Thomasova “šunka njemačka” (šunka na mački kako on to zna reći na tečnom hrvatskom). Dobro se tome nasmijasmo, a s tim objedom u prirodi i smijehom je završila predstava za nepce, dušu i tijelo i vraćamo se istima putem do Londžice. Mnoštvo fotografija spomenik su današnjem izletu od kojih su mnoge remek djela mladosti, ludosti i veselja planinarskog druženja i naših puteva koji na Uskrsni ponedjeljak uvijek vode na Bedemgrad.

Do idućih druženja! Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje.

Hrvoje Tržić

VEZANI TEKSTOVI
10/04/2019

Vikend prepun planinarskih aktivnosti

U subotu je u odličnoj organizaciji Sekcije sv. Bernarda održan jubilarni 25. Našički planinarski križni put s više od 500 sudionika. Isti dan naši članovi sudjelovali su na tradicionalnom Belišćanskom podravskom pješačkom putu ( BPPP) i uživali u prekrasnim dravskim pješčanim sprudovima.

U nedjelju smo imali dva izleta u ponudi. Jedna ekipa otišla je u Londžicu gdje se trenutno adaptira novi prostor za pl. kuću “Krndija”. Ondje su dočekali goste planinare iz “Bršljana” i “Zanatlije” Osijek koji su prolazili dionicu na Krndiji od Borovika do Lončarskog visa. Ugodni razgovori, druženje, smijeh i prezentacija našeg novog prostora uljepšali su svim sudionicima ovu nedjelju. Domaćini su uživali u ugodnoj i prekrasnoj prirodi udaljenoj svega nekoliko km od Našica, a neki su i hodali s gostima do Ivinih vrela.

Druga ekipa članova na Svjetski dan zdravlja otišla je na Papuk, najljepšu slavonsku planinu po mnogima. „Krenuli smo iz Gornjih Vrhovca nedaleko Velike i uspeli se preko papučkih šikara i vlaka do grebena Krečane. Izabrali smo nemarkirane staze gdje naši članovi i planinari rijetko idu. Tu počinje vrlo strmi uspon do vrha Papuka. Ekipa u zavidnoj kondiciji vrlo asketski je podnosila teret planinarskih radosti iako nije bilo lako. Gotovo nismo radili pauzu. Vrh Papuka i zen klupica te vojni kompleks pružili su nam čarobnu sliku na ravnu Slavoniju. Tu nam se priključuje prijatelj Antun iz Lipika.

Nakon užitka za dušu i tijelo spuštamo se ponovno grebenom Krečane i skrećemo do Tabakovog brda. Ubrzo stižemo do Kamengrada, prekrasnog kompleksa iz 15. stoljeća, jedne od 9 utvrda u Parku prirode Papuk. Sve odiše legendama o guji koja skriva blago nakon odlaska Turaka i poviješću koja se otima sadašnjosti. Spuštamo se do Danilove njive i tu završavamo izlet. Samo 5 sati nam je trebalo za 20 km za izlet koji je predviđen za otprilike 7 h uz 1200 m visinske razlike. No, ekipa je bila odlično raspoložena i odličnog tempa. Odlazimo u Londžicu gdje se družimo s članovima s drugog izleta. Prekrasan vikend proveden u prirodi na različitim izletima.“

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

VEZANI TEKSTOVI
02/04/2019

Našički planinari na stjenjacima Krndije i na Papuku

U nedjelju je bio prekrasan dan za uživanje u prirodi i slavonskom gorju što su iskoristili članovi PD „Krndija“ Našice. Jedan dio njih otišao je na zahtjevan šestsatni izlet po stjenjacima Krndije, a 7 članova društva se uputilo prema Jankovcu.

Odlučili smo se za izlet na Ivačku glavu (913mnv) preko Kovačice, a vratili se putem prema Nevoljašu i spustili do Anđine barake gdje smo dalje nastavili talijanskim jarkom do Jankovca. 

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!! 

VEZANI TEKSTOVI
25/03/2019

Jučer su održani 37. Papučki jaglaci, sigurno najmasovnija planinarska manifestacija u Slavoniji. Preko 2000 planinara, izletnika, djece različite dobi i čitavih obitelji bilo je na prekrasnom Papuku.

Članova PD „Krndija“ Našice bilo je skoro 40 na 5 različitih savršenih staza u ponudi. Bilo je teško prebrojati sve u toj rijeci ljudi na papučkom gorju. Za svakoga ponešto uz savršeni sunčan dan.

VEZANI TEKSTOVI
23/03/2019

PD “Krndija” Našice vas poziva i organizira u nedjelju, 24. ožujka odlazak na tradicionalnu manifestaciju pod nazivom “Papučki jaglaci”, planinarski pohod i druženje koje se održava već 37 godina. Izlet se održava u organizaciji HPD “Sokolovac” Požega, Parka prirode Papuk i općine Velika.

Okupljanje je u Velikoj do 9 h kada se kreće na pohod. Posjetitelje i planinare očekuje pet različitih staza prilagođenih svima u trajanju od 3 do 6 sati. Domaći vodiči su osigurani. Polazak iz Našica je ispred crkve sv. Antuna Padovanskog u 07:30 h osobnim automobilima. Povratak je u poslijepodnevnim satima.

VEZANI TEKSTOVI
19/03/2019

Našički planinari uživali u prirodi slavonskog gorja

Jedna skupina članova PD „Krndija“ Našice sudjelovala je u nedjelju u izletu na Krndiju od Fegerovca do Bedemgrada, Paulinovca, Ivinih vrela i opet do Fegerovca. Druga ekipa bila je na Papuku i uživali su od Velike preko Jankovca do vidikovca Nevoljaša, Tauberovih stijena, veličkog starog grada i ponovno do Velike.

VEZANI TEKSTOVI
07/03/2019

PD „Krndija” obilježilo Međunarodni dan planinara

Na glavnom gradskom trgu štand, sa svim planinarskim priborom, planovima puta, fotografijama izleta, ali i pozivnicama na daljnja događanja, svoje su društvo građanima prezentirali članovi Planinarskog društva Krndija na čelu sa predsjednikom Hrvojem Tržićom.

Prvi je ovo puta da planinari na ovakav način obilježavaju Međunarodni dan planinara, do sada su građane informirali na slične načine na otvorenom ali i posjetom srednje škole te organizacijom otvorenih vrata. Ova aktivna udruga broji 111 članova a njihov svaki vikend rezerviran je za otkrivanje novih prirodnih, turističkih, povijesnih ljepota naše okolice, ali i susjednih zemalja.

Građane su u prijepodnevnim satima uz predsjednika Tržića o planinarenju informirali Franjo Matasić kao dopredsjednik, Željka Hrastov kao članica Izvršnog odbora i Stjepan Kopecki kao član.

„Prvi puta prigodno obilježavamo ovaj Međunarodni dan planinara, ovim štandom, prezentirati planinarsku opremu i sve naše aktivnosti. Imamo plan puta, pozivnice na događanja kojima želimo prikazati što mi planinarenjem potičemo, a to je zasigurno zdrav život odnosno da se što više građana uključi i da pokušaju vidjeti što znači planinarenje kroz taj prirodni, turistički, kulturni i svaki drugi aspekt.

Na štandu smo izložili opremu koja se služi uglavnom u visokogorskim usponima na primjer cepin, dereze, naglavne lampe, pojas penjački, užad, karabineri, ali imamo i opremu i za jednodnevne izlete bez čega se ne može, a to je ruksak, gojzerice te planinarski štapovi.” – ističe Hrvoje Tržić koji poziva sve građane da im se pridruže, jer za početak planinarenja dovoljno je imati nekakav ruksak i gojzerice ili patike s malo jačim đonom i dobru volju.

Potrebno je i istaknuti kako će ovo društvo 2020. godine biti domaćin Danu slavonskih planinara po drugi puta, ali i 2022. Danima hrvatskih planinara i to po prvi puta.

VEZANI TEKSTOVI
06/03/2019

U četvrtak, 7. ožujka obilježava se Međunarodni dan planinara. U organizaciji Planinarskog društva „Krndija“ Našice i udruge „Slavonski planinari“ taj dan bit će prigodno obilježen promotivnim štandom u centru grada.

U Hrvatskoj danas djeluje više od 300 planinarskih udruga s oko 30000 aktivnih planinara i zaljubljenika prirode. Naša zadaća jest osvijestiti potrebu zaštite planinarskih sustava i poticanje građanstva na važnost kretanja i boravka u planini i svemu onome što ona jest. Mnogostruka je korist boravka u planini, kako za fizičko, tako i za duhovno zdravlje. Na nama je da to promoviramo i trudimo se mijenjati sjedilački način života odlaskom u planine.

Taj dan obilježava se kao mali znak pažnje ljudima koji svoje živote posvećuju najljepšim kutcima našeg planeta u vječnoj potrazi za avanturom, istraživanjem, ugodi osjetila, duhovnoj ravnoteži, ljepoti interakcije prirode i čovjeka. Planinari su često ljudi koje odlikuje humanost, ljubav prema prirodi i čovjeku, snalažljivost, predanost, upornost i vedrina. Upijajući sve što planinski lanci daju čovjeku, postajemo jači i spremnije se nosimo sa životnim izazovima. Planina i čovjek su neraskidive cjeline prirode koji učeći jedni od drugih kroz zajedničko djelovanje postaju idealan primjer suživota i biocentrističkih uvjerenja da je čovjek dio prirode, a ne da priroda pripada čovjeku. Čovjek uči i odgaja se planinarskim doživljajima, a planina samo želi pažljiv odnos, njegovanje i osluškivanje njenih potreba te zaštitu njenih resursa.

Stoga, sretan Vam Međunarodni dan planinara dan uz želje da se što više vidimo na mjestima gdje je priroda još uvijek netaknuta i čarobna, a to su planine.

Dođite i posjetite naš štand u četvrtak, 7. ožujka u centru Našica (ispred robne) u vremenu od 9-11 h i zajedno s nama otkrije svijet planinarstva i planina, pogledajte planinarsku opremu i učlanite se u našu udrugu.

Hrvoje Tržić

VEZANI TEKSTOVI
image_pdfimage_print