01/04/2019

U Izložbenom salonu Zavičajnog muzeja Našice o svom životu i radu na trećim „Muzejskim pričama” govorio je Josip Dundović, uz moderatoricu ravnateljicu muzeja Silviju Lučevnjak. Josip Dundović svestrani je umirovljenik koji je najveći dio svog života posvetio šumarstvu, zaštiti okoliša, znanstveno – istraživačkom radu, novim tehnologijama te izgradnji šumskih prometnica.

Na ovim pričama okupljenima je govorio o svom radu kao upravitelj u Našicama i Koški, a osim toga bio je i direktor Hrvatskih šuma s najduljim stažom. Josip je kroz svoj radni vijek bio i predsjednik Hrvatskog šumarskog društva, voditelj Grupacije za biomasu i bioplin te Grupacije za biomasu Zajednice obnovljivih izvora energije HGK-a, zatim predsjednik Sekcije Hrvatske udruge za biomasu Hrvatskog šumarskog društva te urednik brojnih knjiga i časopisa o šumarstvu.

Josip Dundović za svoj aktivni rad i djelovanje za društvo dobio je i niz nagrada, priznanja i odličja, prvo važno dodijelio mu je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, odlikovanje Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, nakon kojeg je slijedilo visoko bavarsko odličje Bavarski lav od bavarskog ministra poljoprivrede i šumarstva Josefa Müllera. Josip je ujedno i nositelj Povelje za osobit doprinos razvoju i promicanju šumarske struke u Republici Hrvatskoj, a 2014. godine primio je Nagradu Grada Našica za životno djelo.

Kao što je i do sada bila praksa, ali i cilj „Muzejskih priča” i ovaj je gost Zavičajnome muzeju Našice donirao vrijednu građu, tako je muzej u trajno vlasništvo dobio dvije knjige u čijem je Josip bio uredništvu. „Muzejske priče” dio su projekta „Zlatna dob za nove početke” u kojima ravnateljica Silvija Lučevnjak prezentira te razgovara s istančanim Našičanima i njihovim značajnim djelima za ovu okolicu.

VEZANI TEKSTOVI
27/03/2019

 

VEZANI TEKSTOVI
07/03/2019

Prošlog četvrtka je sukladno temi drugih po redu Muzejskih priča, događaj održan u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Lisinski, jer gošća je bila dugogodišnja članica Jelica Mifka.

Ova 87-godišnja žena u životu je prošla kroz puno toga, od mnogobrojnih seljenja, neizvjesnih trenutaka i ratnih godina koje je pokušala zaboraviti počevši pjevati u Našicama. Dugo je godina pjevala u zboru Kuhač u Osijeku pa i u Pjevačkom društvu Lipa.

„Najstarija sam tu od članstva u HKD- u Lisinksi, pa imam i možda više sjećanja od drugih. Moj život u Makedoniji utjecao je na moj temperament pa sam postala sklona pjevanju i plesanju. Raspjevana sam došla u Našice te stupila u zbor Katoličke akcije i tamo učila sviranje i pjevanje, kad sam završila školu, nižu gimnaziju u Našicama, odmah sam se uključila u Lisinski i tu sam osnovala prvu folklornu grupu. Nisam se zadržala u folkloru nego sam prešla u pjevački zbor u kojem sam pjevala preko 40 godina. Onda sam prešla u Osijek pa sam pjevala u Lipi 12 godina, a od 1989. godine pa sljedećih 5 godina sam vodila Župu pjevačkih zborova Franjo Kuhač. Smotre pjevačkih zborova održavali smo svake godine u drugom mjestu slavljenika zbora. Mladima bih poručila da se trude i da društva skupe što više članova, jer nekada je društveni život u Našicama bio na visokoj razini.”

Lisinski je, sjeća se, nekad izvodio i operete, a bilo je i puno zabava, priredbi i susreta. Ne bi htjela da dođe do raspada društava pogotovo sad u vrijeme tolike tehnologije i mogućnosti.

Moderatorica i ovih Priča bila je ravnateljica Zavičajnog muzeja Našice Silvija Lučevnjak, koja je sve zainteresirane koji su popunili, inače plesnu dvoranu umjetničkog društva, provela kroz buran, ali raspjevani život ove dobro poznate Našičanke.

„Gospođa Mifka dugogodišnja članica društva Hrvatski domobran, to društvo u Našicama je imalo jednu izuzetno važnu ulogu, oni su naime uspijeli sastaviti popis svih ljudi koji su stradali tijekom drugog svjetskog rata, ne samo iz Našica nego iz okolice. Osim toga podigli su 20-ak spomenika stradalima i iza djelatnosti te udruge ostala je zapravo jedno veliko arhivsko gradivo, a dio te dokumentacije mi smo dobili na poklon od gospođe Mifke i ona će svakako naći svoje mjesto u fundusu muzeja kao možda i osnovica za daljnje istraživanje na području povjesnice drugog svjetskog rata.” – izjavila je Silvija Lučevnjak moderatorica „Muzejskih priča”.

Muzejske priče dio su projekta „Zlatna dob za nove početke” koji se nalazi na polovini realizacije no sve osobe starije od 55 godina očekuje još velik broj radionica, putovanja i aktivnosti.

„Do sada smo proveli velik broj radionica, Muzejske priče su 6 po redu i do sada smo okupili 160 sudionika čime smo skoro dostigli ciljanu vrijednost. Muzejske priče organizirane su od strane korisnika Zavičajnog muzeja Našice, a mi ih provodimo, točnije mi smo moderatori. Do sada su provedene sve edukacijske radionice za kulturne stručnjake, a očekuju nas putovanja i radionica namijenjene osobama starijim od 55 godina.” – rekla je voditeljica projekta Lucija Brajdić.

VEZANI TEKSTOVI
27/02/2019

VEZANI TEKSTOVI
25/02/2019

VEZANI TEKSTOVI
21/02/2019

VEZANI TEKSTOVI
03/02/2019

Prošli četvrtka se u prostorijama Zavičajnog muzeja Našica održala prva od šest planiranih radionica pod nazivom „Muzejske priče”. Ove radionice održavaju se u sklopu projekta „Zlatna dob za nove početke” koji je financiran u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda.

Radionice će tematizirati dio prošlosti zavičaja iz vizure osobe starije od 54 godine, koji će donirati predmet za fundus muzeja, kako bi i on svjedočio o njegovom životnom putu za buduće generacije. Ostali sudionici, na jučerašnjoj ali i budućim radionicama imaju priliku aktivno sudjelovati nadopunjavanjem priče vlastitim sjećanjima, detaljima i doživljajima iz dijela prošlosti koji čine temu.

Prvi gost ove radionice bio je Anton Dalšašo, prosvjetni radnik koji se u mirovini aktivno bavi pčelarstvom. Svoju prošlost od rođenja u susjednoj Bosni i Hercegovini, pa do dolaska u Markovac Našički, sudjelovanja u izviđačima i naposljetku velike posvećenosti pčelarstvu ispričao je okupljenima uz moderiranje Silvije Lučevnjak, ravnateljice Zavičajnog muzeja Našice.

Ovaj dio projekta najuže je vezan uz sam fundus muzeja jer će sugovornici predmete iz svoje prošlosti zajedno sa „sjećanjima” donirati muzeju.

“Evo večeras se to uistinu obistinilo jer nam je gospodin Dalšašo donio jednu dimilicu, no još više od toga nas je zaintrigirala ta životna priča koja stoji iza ovoga čovjeka i njegovo životno iskustvo. Ovo je primjer da iza jako puno naših sugrađana stoji puno priča i puno životnog iskustva, puno toga što smatramo baštinom koju svi želimo baštiniti, pa je nama glavni cilj da kroz ove „Muzejske priče” dopustimo upravo tim ljudima da ispričaju svoja iskustva koja će na ovaj način na predati generacijama koje dolaze nakon njih.

Naravno, ne možemo sve predmetu uvrstiti u stalni postav, no u fundusu znamo gdje su nam nedostatci, a to su upravo predmeti vezani za pčelarstvo u Našicama, jer je udruga Pčela u Našicama izuzetno aktivna a pčelarstvo uistinu duga i bitna tradicija našičkog kraja, pa nam je posebno stalo do toga da u Zavičajnom muzeju imamo takvih predmeta i nastojat ćemo upravo kroz ove aktivnosti te predmete i prikupljati.” – ističe Silvija Lučevnjak.

Izrazito ponosan na ovaj projekt i nada se, buduću suradnju bio je prvi Silvijin sugovornik Anton Dalšašo koji je rekao

“Muzeju sam darovao jedan predmet koji je dosta star, nekih 40 godina, radi se o pomagalu kojeg mi pčelari zovemo dimilica a pomaže nam u smirivanju pčela. Smatram da ovo nije kraj suradnje udruge Pčela s našičkim muzejem, ovo je tek početak naše suradnje. Već smo jedno duže vrijeme u pregovorima o osnivanje pčelarske sobe u muzeju, pa se trudimo dati svoj maksimum kako bi se taj projekt ostvario.” – rekao je umirovljeni pčelar.

VEZANI TEKSTOVI
29/01/2019

 

VEZANI TEKSTOVI
29/01/2019

VEZANI TEKSTOVI
17/01/2019

VEZANI TEKSTOVI
image_pdfimage_print