Ponedjeljak, 21. Svibanj
Završeno je deveto izdanje sada već tradicionalnog Božićnog malonogometnog turnira. Kao i prethodnih osam privlačio je pozornost našičke sportske i ine javnosti. Imao svoje prednosti i nedostatke, ugode i neugode, uzroke i posljedice.
Ova vijest je ugodna jer više od ičega razotkriva dugogodišnji bliski odnos između sportaša, sportskih kolektiva, politike, gospodarstva i grada. Vijest je umirujuće ljekovita jer dolazi upravo sad, nedugo nakon što je okončano i deveto izdanje, nešto izmijenjeno i inovativnije, i kao takvo, površinski umiveno sa nešto skromnijim nagradnim fondom, ( ipak je recesijsko vrijeme i velika kriza ) ponosno stupa u budućnost neslućenih razmjera i grabi ka jubilarnom desetom.
Nije li upravo veličanstveno što jedan ovakav događaj okuplja široke mase neovisno o tome kojeg opredjeljenja, bilo sportskog, vjerskog, političkog, kulturološkog pripadali?! Sport je zaista prekrasna stvar, sredstvo kojim se rješavamo stresa, nagomilanih kilograma, toksina i negativne energije koja truje čovjeka iznutra. Zato je omiljen među ljudima dobre volje jer spaja i potiče na zajedništvo i napredovanje. Uz to je i sociološka kategorija.
Nažalost, uvijek postoji i druga strana medalje. Ona koja potiče podjele, razdor i nazadovanje u svakom smislu te riječi. Kako objasniti da je navodni razgovor oko jedne ovako plemenite manifestacije, božićnog malonogometnog turnira, uzrokovala kolektivnu ostavku lokalnog malonogometnog drugoligaša? Jer zaista, otkud pravo malonogometašima da sudjeluju u organizaciji malonogometnog turnira?? Vidi li itko poveznicu???
Kao što se očekivalo, informacija nije dobro sjela najvećem dijelu dosadašnje organizatorske svite, koji bi zanimanje i potencijalnu nominaciju MNK-a Našice u organizaciji BMNT okarakterizirali kao nešto što je "civilizacijski nedopustivo", "sramotna gesta", "debakl kontinuiteta", koristeći i druge pripadajuće verbalne znakove šoka i nevjerice. Kažem BI jer Zajednica tvrdi da nikakvog dogovora i razgovora nije bilo, da je neistina da nisu željeli suradnju te o tome neće raspravljati u kafićima i po gradu. Sličnog su stava i protagonisti iz suprotstavljene strane, od kojih, slutimo, dobar dio negoduje ne zbog toga jer je situacija moralno nepodnošljiva nego zato što bi im organizacija turnira svojom popularnošću mogao donijeti nasušno potrebna sredstva za daljnje životarenje i preživljavanje na koje bi itekako mogli računati za nešto svjetliju budućnost ovog mladog kluba.
To je pak drugi razlog sveopćem potonuću ambicija ovoga kluba, budući da se, logikom dosadašnje prakse, najveće osiromašenje očekuje u planiranom a neispunjenom programu. Pravilno detektirajući da će pravi sportski ljubitelji više cijeniti nečija djela od nečijih riječi, pogotovo ako je i jedno i drugo sastavni dio jednog te istog područja pravo pitanje ustvari glasi; Jel' ovo predstavlja bijeg u pobjedu ili …???
Radi se, naime, o tome da je MNK svoju kampanju od prvog dana prilagodio beznadnom vapaju jednakosti i pravednosti, tražeći vlastiti probitak preko područja od posebne skrbi suludim zakonitostima zdravog razuma ili nekim drugim popratnim retoričkim figurama. S druge strane, utjelovljenje najperverznijih snova istog takovog probitka, jer, kao što su nas događaji tijekom zadnjih osam godina naučili, dokidanje drugih samo zbog njihove inicijative ovdje se masovno prepoznaje kao čin nepokolebljivog napada, a ne kao ultimativna civilizacijska sramota i ugroza kontinuirane sinekure.
U međuvremenu, vodstvu kluba ne preostaje ništa drugo doli nadati se takvom scenariju i okolo razglabati kako bi eventualno sudjelovanje u organizaciji "bio presedan u sportskoj, i demokratskoj praksi". Uz, naravno, podnošenje neopozive ostavke zbog relativnog neuspjeha dovode u pitanje opstojnost vlastitog kluba. Jedan, ruku na srce, očekivan epilog ove sage ne smije biti razlog napuštanja kluba. Poglavito jer je obećano od strane organizatora, Zajednice sportova, veća sredstva iz proračuna za predstojeću godinu.
Jedno od glavnih pitanja glasi; što se zapravo dogodilo na relaciji Grad ( čitaj Zajednica sportova) i MNK Našice? Svatko gura svoju istinu a koja je ona prava vrijeme će, za dobrobit svih nas a ponajviše MNK-a, kad-tad pokazati! Najvažnije je da su svi pobjednici, jedni moralni a drugi predodređeni. O posljedicama će govoriti drugi, preživjeli, oni koji preuzmu brigu napuštenog sportskog kolektiva…
Tekst: Igor Tonković - Kolumnist
