Petak, 18. Svibanj
6.7.2011. Na što prvo pomislite kada čujete riječ „Pentekost“? Ili pak „Duhovi“? Primijetio sam da kod riječi pentekost ljudi obično prvo pomisle na pentagram (često se uzima kao simbol đavla i zla), a kod duhova na nekakve utvare, duše preminulih, prizivanje duhova i slično. No, ono o čemu danas govorimo u potpunosti je različito od toga i nalazi se na totalno suprotnoj strani duhovne zbilje. Govorit ćemo, i zajedno promišljati, o božanskoj Snazi, Snazi koja je porazila Zloga i zlo, Snazi koja je sišla na nas odozgor, ali i Snazi koja djeluje iznutra, unutra, u nama. Promišljat ćemo o osobi Duha Svetoga i događaju Pedesetnice u kojem je Duh Sveti dan čovječanstvu kao milosni Dar, Branitelj i Tješitelj koji nas duhovno osnažuje i koji nam pomaže biti i ostati vjernima Kristu.
Središnji biblijski tekst koji svjedoči o događaju Pedesetnice pronalazimo u Djelima apostolskim 1,6-11; 2,1-4: „Nato ga sabrani upitaše: 'Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?' On im odgovori: 'Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego, primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje'. Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: 'Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo. (…) Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti“ .
Svake godine, pedeset dana nakon blagdana Uskrsa, obilježavamo blagdan Duhova, dan Pedesetnice ili Pentekosta. To je dan na koji je prema biblijskom izvještaju Duh Sveti sišao na Kristove učenike i tako se aktivno predao u spasonosnu službu čovječanstva. Također, prema nekim se teološkim uvjerenjima ovaj dan čak smatra i danom rođenja novozavjetne Crkve. Kako god bilo, ovaj je dan važan i značajan za sve kršćane svih kršćanskih denominacija koji vjeruju u Duha Svetoga kao božansku osobu Trojstva, koji vjeruju u duhovne darove dane Crkvi i svakome kršćaninu ponaosob, te koji razumiju i naglašavaju važnost ploda Duha Svetoga u životu jednoga kršćanina.
Što se tiče samog u narodu uvriježenog imena ovoga blagdana, dakle, „Duhovi“, valja naglasiti da se ovdje naravno ne radi o nekakvim duhovima, sablastima ili utvarama, kako se to na prvi pogled može zbunjujuće činiti i na pogrešni nas zaključak navoditi. Naime, množina u nazivu koja se ovdje koristi odnosi se na nekadašnje obilježavanje ovoga blagdana kroz nekoliko dana (osmina), prema staroslavenskom jeziku tzv. „Duhovi dani“. Dakle, riječ je o jednome i jedinome Duhu Svetome, osobi Svetoga Trojstva, koja u Božjoj sili silazi na Kristove učenike, na nas. Što se pak naziva „Pentekost“ tiče, on se odnosi na grčku sintagmu za pedeseti dan (pentekoste hemera), dakle, na pedeseti dan nakon Kristovog uskrsnuća (Pedesetnica).
Gospodin je prije svoga uzašašća obećao svojim učenicima da će primiti „snagu Duha Svetoga i da će biti njegovi svjedoci sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). To se obećanje ispunilo upravo na dan Pentekosta kad su učenici primili snagu odozgor. Primiti snagu Duha Svetoga znači ispuniti svoju osobu Duhom Svetim, ojačati svoga unutarnjeg, duhovnog čovjeka. Primiti snagu Duha Svetoga znači postati nadnaravno opremljen za služenje i svjedočenje o Gospodinu i za Gospodina, na koje su bez iznimke pozvani svi kršćani, svi oni koji Isusa Krista priznaju i ispovijedaju kao svoga Gospodina.
Iz proučavanoga biblijskoga teksta vidimo Isusa koji na nekakvo političko pitanje o ponovnom uspostavljanju izraelskog kraljevstva ne odgovara izravno, već prisutnima skreće pozornost na ono što je važno i što smatra da trebaju znati i čime trebaju ispunjavati svoje misli. Možemo reći da im skreće pozornost s ovozemaljskog, neizvjesnog i prolaznog, na nešto što je nadnaravno, izvjesno i trajno. To što će primiti bit će snaga odozgor koja će ih opunomoćiti i učiniti njegovim poslanicima po cijelome svijetu. Nakon toga obećanja Krist je čudesno uzdignut na nebo. Ono što je zanimljivo u ovome prizoru jesu „hipnotizirani“ Galilejci koji bi vjerojatno i dan danas stajali tamo i gledali u nebo da ih dva anđela nisu trgnula iz toga stanja podsjećajući ih da će se Taj koji tako čudesno odlazi na jednako čudesan način i vratiti, baš kako je obećao. To je i obećanje čije ispunjenje kršćani očekuju i za koje vjeruju da će se uskoro i ostvariti.
I deset dana poslije ispunjava se prvi dio Kristovog obećanja, onaj o dolasku Snage s visina. Dok su Isusovi učenici bili u zajedništvu, vjerojatno u molitvi i slavljenju, spušta se na njih ta nevjerojatna snaga i nedestruktivna sila Duha Svetoga. Simbol plamena nad njihovom glavom govori o tome pročišćavajućem silnom ognju Duha, dok različiti jezici svjedoče o univerzalnosti Crkve i njezinom poslanju Kristovih učenika narodima svih jezika. I mi se današnji kršćani trebamo ispunjavati i osnaživati Svetim Duhom da bismo bili duhovno pročišćeni i opremljeni za svoje kršćansko poslanje, poslanje naviještanja Krista i njegove Radosne vijesti spasenja.
Mislim da je posebno važno u ova krizna vremena, vremenu recesije, podsjetiti i na „duhovnu recesiju“ čovječanstva, odnosno, krizu ljudskoga duha i morala u koju smo svi zajedno tako duboko upali. Upravo zato je nanovo ispunjavanje Duhom Svetim izuzetno važno za kršćanina današnjeg vremena da bi slomljeni i slabi ljudski duh zacijelio i ojačao. Događaj Duha Svetoga, i sama osoba Duha Svetoga, aktualan je i danas u ovo više tehnokratsko nego teokratsko doba u kojemu su unatoč svemu aktualni i još uvijek na djelu darovi Duha Svetoga. Duh Sveti je još uvijek po Božjoj milosti djelatan na ovoj zemlji i tako će biti sve do konca vremena, do trenutka prestanka Božje milosti nad čovječanstvom. Isti taj Duh Sveti koji je čudesno uskrsnuo tijelo našega Gospodina Isusa Krista i danas duhovno uskršava i osnažuje svakoga onoga tko ga želi primiti u hram svojega tijela i tko želi biti vođen njime, te mu milostivo pruža svoje darove koje čovjek, ako to uistinu želi, može, i treba, otvorenoga srca i spremnoga duha primiti.
Taj Sveti Branitelj i Utješitelj, Duh Sveti, može zacijeliti sve ljudske rane i razočarenja, može vratiti međusobno povjerenje i nadu u vječni život. On otuđenoga čovjeka današnjice vraća u zajedništvo s Bogom, te čovjeka u zajedništvo s drugim čovjekom, u zajednicu ljubavi i milosrđa, u Kristovu Crkvu. Stoga, poslušajmo poziv našeg Spasitelja i dođimo piti od te žive vode od koje više nikada ožednjeti nećemo. „Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni“ (Iv 4,13-14).
