Petak, 18. Svibanj
23.3.2011. Što je za vas najveće bogatstvo? Jeste li ikada maštali o tome da budete bogati, da imate puno novaca, nekretnine, pokretnine
Dakle, proučavani biblijski tekst dolazi iz Psalma 119,9-14 gdje čitamo: „Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje. Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima. Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih. Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu“.
Psalmist ovdje govori o Tori, koja je židovski Zakon, ali i koja je Božja objava svome narodu, Božja komunikacija sa svojim narodom, navještaj Božje Riječi svome narodu. Kada u ovome promišljanju koristim izraz „Riječ Božja“ on se primarno odnosi na pisanu Božju Riječ, na Božje riječi upućene čovjeku, na Božje zapovijedi zapisane u Svetom pismu/Bibliji, na živu i istinitu Božju Riječ koja je život i način života nas kršćana. Ponekad je zanemarujemo, ponekad je zaboravljamo, a ponekad ignoriramo, zar ne? Kod nas teologa (ali i kod svih revnih kršćana) postoji trajna opasnost svesti Bibliju na nekakav udžbenik, knjigu o kojoj puno ili barem dosta toga znamo, koju proučavamo pa čak i poučavamo, a koju možda zaboravljamo živjeti. Stoga, mislim da je potrebno s vremena na vrijeme prisjetiti se istinskog značenja i bogatstva Božje Riječi, Svetoga pisma, Biblije…
Ako pažljivo, od početka citiranoga teksta, promišljamo o riječima iz psalma možemo puno toga uočiti i naučiti. No, krenimo redom… Dakle, mladić o kome psalmist govori smo u stvari svi mi kršćani. Zasigurno su mladi ljudi u najvećoj opasnosti i iskušenju skrenuti sa svoga „čistoga puta“, ali svatko od nas treba s vremena na vrijeme preispitati svoje putove, vidjeti kojim to putem u stvari hodimo, pa i jesmo li uopće još uvijek na pravome putu. Put o kojemu se ovdje govori put je našega života, naš životni put, za kršćane put izvršavanja Božjih zapovijedi i put poslušnosti Bogu. Autor psalma govori o važnosti održavanja toga puta „čistim“. Zanimljivo je da je općenito čistoća nešto što je poželjno, nešto što je ugodno i estetski privlačno, dok je nečistoća nešto što je neprihvatljivo i nepoželjno. Isto se primjenjuje i na naš životni put. Čisti put je čisti način življenja kojega vrlo lako može onečistiti ili uprljati naše nečisto ponašanje, grešni postupci ili zle riječi i misli. Riječi, pak, koje Jahve daje čovjeku, mogu biti izgubljene ili ukradene od Neprijatelja, a od njega ih čuvamo tako da ih držimo, ponavljamo, obnavljamo, živimo i branimo od zaborava neprestano ih noseći u svojim mislima i srcu. Stoga, čuvajmo Riječ Božju koja nam je dana.
Psalmist dalje govori o traženju Boga. Ne u smislu da je Bog negdje izgubljen pa ga mi nekako moramo pronaći, već u smislu da znamo da je Bog prisutan, da nas vidi i čuje, te da prema njemu okrećemo svoje cijelo biće želeći uživati u Njegovoj prisutnosti i primati od Njegovih blagoslova. Ne tražiti Boga bilo kako, već svim srcem, kaže pisac. Obraćati se Bogu iskrenoga i čistoga srca, srcem punim ljubavi i htijenja. Uistinu, Boga trebamo tražiti svakodnevno, komunicirati s Njime, moliti i zahvaljivati za Njegove blagoslove, provoditi vrijeme u Njegovoj prisutnosti i vršiti Njegovu volju. Gdje god se nalazili, pa čak i u ovome trenutku dok čitate ovaj tekst, možete otvoriti svoje srce, vapiti k Njemu, slaviti ga, obožavati ga i moliti mu se, jer On je svugdje i uvijek nas vidi i čuje. Potrebno nam je stalno tražiti Boga i Njegovo lice da bismo živjeli životom punine, da bismo živjeli po Božjim zapovijedima, da bismo bili blagoslovljeni, da bismo očuvali čistim svoj put. Zaista, ne daj Bože da ja, tragač za Tobom, zastranim, odem s pravoga puta. Daj mi snage da ne zastranim od Tvojih zapovijedi i Tvoje Riječi. Zastraniti možemo onda kad se udaljimo od Boga, kada naše srce luta i kad mu Bog više nije jasan cilj i putokaz. Zanimljivo je da se najčešće udaljujemo od Boga kad nam neobično dobro ide u životu, kad nam ništa ne nedostaje i kad mislimo da imamo sve i da nam Bog više nije potreban. No, dođe nevolja, bolest, smrt i sve se oko nas sruši ili počinje rušiti. Tada često prvo Bogu zavapimo za pomoć. Katkada nas i sama nevolja udalji od Njega, ali ne zaboravimo da je On i u svakoj nevolji s nama. Stoga, držimo se vodstva Božje Riječi da bismo ostali čvrstima i postojanima u vjeri, te da bismo lakše prolazili kroz nevolje ovoga svijeta.
Autor psalma govori o tome kako je pohranio Riječ u srce. Pohraniti nešto znači staviti to na sigurno mjesto, čuvati na sigurnom mjestu. Dakle, Riječ Božja se nalazi u njegovom srcu, a ta Riječ Božja koja je zapisana na stranicama Biblije također je i Isus Krist koji je Logos/Riječ. Govoreći u novozavjetnom interpretativnom smislu to bi značilo imati u svome srcu Isusa Krista. Zanimljivo je to naše srce koje je organ bez kojega nema biološkoga života, ali ga također, pomalo metaforički, smatramo i središtem naše osobe, vjere i osjećaja. Bez srca nema života – ni biološkoga, ni duhovnoga. U njega pohranjujem Riječ tako da je upamtim, ali ponajviše tako da je živim, da je ona dio mene, uvijek u mojim mislima i na mojim usnama. Pohraniti nešto u srce znači voljeti to što smo pohranili. Kada slušamo Riječ, kada je čitamo, kada promišljamo o njoj, kada je živimo… ona se pohranjuje u srce i postaje dijelom nas. No, da bi bila pohranjena u srce ona se tek mora tamo spustiti iz uma, treba pasti na srce poput dobrog sjemena, izrasti i dati plod, plod Duha. Nije dovoljno da samo ostane u umu, već treba doći i u srce gdje treba zaživjeti. Odgovor na pitanje zašto Riječ treba biti pohranjena u srcu jest: „da protiv tebe ne sagriješim“. Ako nam je Riječ Božja u srcu i mislima ona će zauzeti prostor mogućih loših misli i osjećaja. Ako je Riječ u srcu ona je poput osigurača na našim ustima i mislima. Ona nas ne čini bezgrešnima, ali nas preventivno čuva od grijeha, smanjuje mogućnost i učestalost griješenja protiv Boga, protiv Onoga tko je izvor svakog blagoslova, protiv onoga koji nas svakodnevno izobilno blagoslivlja. Zaista, nauči nas, Bože, pravilima svojim, nauči nas svojim zapovijedima i daj nam snagu svoga Svetoga Duha da možemo u njima ustrajati. Stoga, imajmo Riječ Božju i u umu i u srcu.
Psalmist govori o tome kako navješćuje Božje sudove, Njegove zapovijedi, Njegovu Riječ. Naviještati nešto znači nešto govoriti, proklamirati, reklamirati, usmenim putem širiti. Svaki kršćanin treba u svome svjedočenju i propovijedanju naviještati Božji sud, ali i Božju milost za grešnika koji se iskreno pokaje. Naviještanje Riječi je praktična komponenta naše ljubavi i poštovanja prema Bogu i Njegovoj Riječi. Naviještamo da bi i drugi mogli čuti i prihvatiti Njegovu Riječ. Stoga, trebamo biti Božjim prorocima, apostolima i navjestiteljima, trebamo govoriti Božju Riječ pohranjenu u našem srcu i naviještati poruku spasenja i Radosne vijesti. Ono što nam je u srcu trebamo podijeliti i s drugima, što nam je ujedno i sam Gospodin zapovjedio (Mt 28,19-20).
U posljednjem stihu proučavanoga teksta psalmist kaže da se raduje Božjoj Riječi više nego svemu bogatstvu. On se raduje Božjem Zakonu, a mi se poput njega trebamo radovati Božjoj Riječi i njezinom neiscrpnom bogatstvu jer je ona uistinu najveće bogatstvo i radost, neiscrpno vrelo duhovnoga bogatstva i Božjih blagoslova. Ona je neprocjenjiva i nezamjenjiva. Stoga, neka nam Riječ Božja bude najvećim Zakonom i najvećim bogatstvom koje imamo, bogatstvom iz kojeg ćemo bogato živjeti, jer upravo i da nam sve oduzmu, Riječ Božju u našem umu i srcu nam nitko ne može oduzeti i po njoj ćemo baštiniti najveće bogatstvo – kraljevstvo Božje.
I na kraju, obećajmo zajedno Gospodinu: „Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'. Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboraviti“ (Ps 119,15-16).
Piše:Teolog mr.sc. Dalibor Kraljik - Kolumnist
Ostale kolumne: Metanoia
