Petak, 18. Svibanj
7.3.2011.Jeste li ikada razmišljali o tome tko je za vas Isus poznat i kao Krist? Povijesna ličnost? Veliki učitelj i mudrac?
Jedan od najvećih ljudi koji su koračali zemljom? Bog? Mit? Religijski vođa? Revolucionar? Mirotvorac? Prorok? Božji poslanik? Nešto drugo? U svakom slučaju, ako možda niste razmišljali o tome što vama osobno predstavlja ili znači Isusova osoba i djelo, zasigurno ste čuli za Isusa o kojemu govorimo. Zanimljivo je da na sam spomen imena „Isus“ već znamo o kome se, barem približno, radi. Također, moguće je da smo puno toga čuli o tome Isusu, da puno toga znamo o tome Isusu, ali da ga možda osobno nismo nikada upoznali. Pa kako biste ga i upoznali, možda ćete reći, kad on ili nije uopće postojao ili je pak povijesna ličnost koja je živjela i umrla puno prije našeg vremena. No, ne samo da on jest postojao, da jest povijesna ličnost, već je i puno više od toga. Pođimo se zajedno prisjetiti ili se pak pobliže upoznati s tom kontroverznom i posebnom osobom koja je ostavila tako dubok trag u povijesti čovječanstva.
Osoba i djelo Isusa Krista nalazi se u središtu kršćanstva, u središtu kršćanskog vjerovanja i u središtu kršćanske teologije. Kršćani ga smatraju Gospodinom, Bogom, Sinom Božjim, Spasiteljem, Otkupiteljem, Izbaviteljem… Povijest ga poznaje kao „Isusa Krista“. „Krist“ nije Isusovo prezime, već se odnosi na grčku riječ christos, odnosno, hebrejsku mašiah, u hrvatskom značenju pomazanik ili mesija. Izraz krist (mesija, pomazanik) primarno se odnosio na kralja koji je u činu pomazivanja (polijevanja) maslinovim uljem bio inauguriran u kraljevsku službu što je bio simbol Božjeg izbora i potvrde te osobe za službu kralja. Izraelski je narod tumačeći starozavjetna proroštva očekivao Božjeg pomazanika/odabranika koji će osloboditi Izrael od neprijatelja, međutim, Isusovo se mesijanstvo odnosilo na duhovno oslobođenje Božjeg naroda od ropstva grijeha, a ne na nekakvo od naroda priželjkivano političko-militarističko oslobođenje.
U Vjerovanju ispovijedamo Isusa kao Gospodina i jedinorođenoga Sina Božjega. U doba je rane Crkve javno ispovijedanje Isusa kao Gospodina (grč. kyrios) uglavnom značilo smrt, jer je samo rimski vladar mogao biti „Gospodin“, što je impliciralo da je na neki način božanskog podrijetla, pa čak i bog, tako da nitko drugi nije mogao biti na njegovoj razini. Dakle, primjenjivanje naziva „Gospodin“ za Isusa ukazivalo je na veliku istovjetnost između njega i Boga, što je ujedno impliciralo da Isus jest Bog (Rim 10,9; Jd 1,4). Također, ispovijedanje Isusa kao Sina Božjega tumači se kao Isusova božanska narav. Isus kao Sin Božji nije podčinjen Ocu, već je odnos Oca, Sina i Duha Svetoga u Trojstvu odnos savršene ljubavi, jednakosti i sklada. No, Isus za sebe kaže i da je Sin Čovječji što ukazuje na njegovu povezanost sa čovječanstvom, s ljudima, na njegovo predstavništvo čovječanstva pred Bogom. Ovaj izraz se također tumači i kao tvrdnja o Isusovoj čovječjoj naravi, kao njegovo poistovjećivanje s ljudima (Mk 13,26).
Dakle, što je po svojoj naravi onda bio Isus Krist: čovjek ili Bog? Pitanje je to koje je stoljećima zbunjivalo mnoge. Primjerice, tzv. doketisti su u kasnom 1.st. odbacivali ideju o Isusovoj ljudskoj naravi jer su smatrali da se Isus samo pričinio kao čovjek, ali da je u stvari bio u potpunosti Bog. Ebionizam (2.st.) odbacuje ideju o Isusovoj božanskoj naravi i smatra da je Krist primio Duha i duhovne darove po kojima se razlikovao od običnih ljudskih bića tek nakon svoga krštenja, te da nije postojao prije stvaranja svijeta. Arijanizam (4.st.) u potpunosti odbacuje Isusovu božansku narav i smatra da je Isus Krist prvo i najuzvišenije stvoreno biće koje je podčinjeno Ocu. Apolinarijanizam (4. st.) odbacuje potpunost Isusove čovječje naravi jer smatra da je božanski logos uzeo mjesto ljudskoga uma, tako da je Isus imao ljudsko tijelo, a božanski um. Nestorijanizam (5. st.) odbacuje jednost Kristove osobe, već smatra da se radi o dvije osobe pri čemu Kristova božanska osobnost u potpunosti kontrolira njegovu ljudsku osobnost. Eutihijanizam (5. st.) odbacuje različitost Kristovih naravi jer smatra da je njegova ljudska narav nekako „progutana“ od njegove božanske naravi pri čemu nastaje nova, treća narav. Zanimljive ideje, zar ne? Nadam se da se niste umorili čitajući. Htio sam samo dati kratki prikaz najpoznatijih kristoloških ideja (krivovjerja) kako bih vam pokazao koliko je problematična i kontroverzna osoba Isusa Krista. Ona je zbunjivala ljude kroz povijest, a zbunjuje i ljude danas (neka od navedenih krivovjerja ćete prepoznati i u nekim danas prisutnim religijama). Zašto nas zbunjuje, zašto tako djeluje na nas i ne može nas ostaviti ravnodušnima? Zato što je posebna, jedinstvena i neponovljiva. Zato jer se nikada prije niti poslije nije utjelovio sam Bog u tijelu jednoga čovjeka. Zato je Isus Krist poseban, pa i zbunjujuć i nerazumljiv i drugačiji od bilo kojeg drugog čovjeka koji je živio na zemlji.
Nakon svih ranije spomenutih previranja i pitanja o Isusovoj osobi i naravi, je li on čovjek ili Bog, ima li jednu narav ili dvije naravi, je li jedna osoba ili dvije osobe, Crkva je na temelju svjedočanstva Pisma došla do zaključka koji je danas općeprihvaćen u kršćanstvu kao pravovjerni. Dakle, Isus je Bogočovjek. To je jedinstveni koncept koji se odnosi samo na njega, koji se ne može upotrijebiti ni za koga drugoga, jer je on uistinu bio jedinstvenom osobom koja je bila i Bog i čovjek, ne nekakav polubog, već u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek – Bogočovjek. Ovdje se dalje više nećemo baviti teološkim dokazima Isusovog bogočovještva i svim kristološkim implikacijama, već ćemo to ostaviti za neki drugi puta kad se budemo bavili Vjerovanjem, i vratit ćemo se na osobnu razinu doživljavanja osobe Isusa Krista, koja je po meni ujedno i najvažnija u ovome promišljanju.
Dakle, najvažnije pitanje koje iziskuje odgovor jest tko je za tebe Isus Krist, jer tvoj odgovor govori o tvome poimanju osobe i djela Isusa Krista i ukazuje na odnos i stav koji imaš prema njemu. Zašto je to uopće važno? Pa, važno je zato jer se radi o pitanju života i smrti, pitanju spasenja i pitanju vječnosti. Naime, ako je Isus za tebe samo Isus, ali ne i Krist, to znači da ga ne prihvaćaš kao Mesiju, kao Pomazanika, kao Spasitelja. Ako ga ne priznaješ kao Gospodina, znači da ne prihvaćaš njegovu vladavinu nad tvojim životom. Ako ga ne prihvaćaš kao Bogočovjeka, to znači da negiraš jedinstvenost i neponovljivost njegovog djela i njegove osobe. Ako je on za tebe tek mit, onda negiraš njegovo postojanje i njegovo spasonosno djelo. Ako je on za tebe samo veliki učitelj, propuštaš vidjeti veću i puno važniju sliku…
Ono što trebaš znati jest da je Isus Krist uskrsnuo, da je živ, da je Kralj i tvoj prijatelj. On je onaj po kome je sve stvoreno (Iv 1,1-3), on je onaj koji je bio prije vremena i stvaranja, on je apsolutni vladar i kralj kraljevstva Božjega. No, on je i onaj koji je bio bičevan, ponižavan i razapet za tebe i za mene, on je onaj koji ispruža ruke na križu prema tebi i nudi ti život vječni. On je onaj koji je tvoj prijatelj kojemu se možeš uvijek obratiti, tražiti za pomoć, savjet ili vodstvo. Nije dovoljno samo znati o Isusu, već je potrebno osobno poznavati ga. Možeš li reći za Isusa da ga osobno poznaješ? Može li on to reći za tebe? Pomisli na bilo kojega svojega prijatelja; kada si posljednji puta razgovarao s njime? Kada si posljednji puta bio u zajedništvu s njime? Kada si posljednji puta objedovao s njime? Kada si ga posljednji puta posjetio? Je li on uvijek dobrodošao u tvoj dom? Na isti način razmisli i o svome odnosu s Isusom. Možda ga nisi nikada niti upoznao ili ga možda želiš upoznati, ali ne znaš kako. Vrlo lako, zazovi ga u jednostavnoj iskrenoj molitvi i on će ti se sigurno odazvati.
Mnogo je toga što bismo još mogli reći o Isusu Kristu, tome nevjerojatnom čovjeku, Sinu Božjemu, koji je svojim rođenjem podijelio ljudsku povijest na dvije ere, o kojemu je napisano više knjiga nego o bilo kome drugome i o kome se svakodnevno više govori nego o bilo kome drugome, ali ono što je od životne važnosti jest: poznajem li ga osobno i poznaje li on mene? Sve se na kraju svede na to jednostavno pitanje i to je ono što će na kraju našega života i vremena biti jedino važno…
„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'“ (Mt 7, 21-23).
