Petak, 18. Svibanj
16.2.2011.Nezaslužena ljubav. Što je to? Jeste li se ikada pitali zaslužujete li ljubav koju dobivate od svojeg supruga, svojih roditelja, svoje djece,
Općenito gledajući milost se uistinu često definira, ili bolje reći opisuje, kao nezasluženu ljubav ili nezasluženu naklonost. Prije svega, naravno, govorimo o Božjoj ljubavi i naklonosti, odnosno, o Božjoj milosti. Božju ljubav prema čovjeku prvenstveno vidimo iz Njegove dobrote prema svakome čovjeku, dobrome i zlome, vjerniku i nevjerniku. Jednostavno rečeno, isto sunce sja nad svakime od nas. Ovozemaljski prirodni uvjeti života jednaki su i vjernicima i nevjernicima koji zajedno prebivaju na nekom geografskom prostoru. Blagoslovi prirode nisu nikome uskraćeni i svima je pružena ista milost življenja života, zar ne? Dakle, nad svakoga se čovjeka izlijeva Božja opća ili univerzalna milost. Svaki čovjek se ujutro budi samo i jedino zato što mu je Božja milost podarila još jedan dan života. Nemojte to zaboraviti. Svako jutro kad se pogledate u ogledalo zahvalite Bogu za još jedan dan vašeg života, jer on je dar Božje milosti. No, iako ova opća milost otkriva Božju dobrotu, ljubav i naklonost prema čovjeku ona je tek priprema za spasenje i poimanje spasonosne milosti, o kojoj ćemo više reći nešto kasnije u tekstu.
Ovdje još valja dodati da kad govorimo o milosti ne možemo ne govoriti i o milosrđu. Osobno definiram milosrđe, iako to možda nije najbolja i najtočnija definicija, kao aktivnu milost, milost u djelovanju. Milosrđe kao čin milosti, nezaslužene ljubavi, koja daje nezasluženo, ali daje dobrovoljno iz ljubavi. Tu svakako možemo uključiti i milostinju, iako bih rekao da je razlika između milosrđa i milostinje u tome što milostinja nekako više podrazumijeva davanje nečega materijalnoga, dok čin milosrđa može podrazumijevati i davanje nečega nematerijalnoga poput ljubavi, naklonosti, suosjećanja i slično. No, da se previše ne zadržavamo na lingvističkim inačicama i tumačenjima spomenutih riječi, vratimo se na teološko promišljanje o milosti, posebice onoj spasonosnoj.
Spasonosna milost je posebna razina milosti koja, nažalost, nije spoznata od svakoga čovjeka. Naime, kad kažemo da je milost nezaslužena ljubav pod time se podrazumijeva prvenstveno to da je čovjek grešan, a Bog nije, dok je grijeh prijestup protiv Boga koji razdvaja grešnoga čovjeka od svetoga Boga. Također, Pismo kaže da je plaća za grijeh smrt (Rim 6,22-23). Prema tome, trebamo primiti svoju pravednu plaću, po ničemu nismo zaslužili živjeti, niti možemo išta učiniti što bi nas moglo održati na životu. No, tu onda svoje mjesto zauzima nezaslužena, bezuvjetna i neshvatljiva Božja ljubav (milost) koja nas prigrljuje i daje nam novi život (Iv 3,16). Grijeh bez milosti vodi u vječnu smrt, ali po milosti koja nam je pružena, a koja je utjelovljena i trnovom krunom okrunjena u osobi i djelu Isusa Krista, dana nam je prilika za izbavljenje iz okova grijeha i mogućnost novoga početka. Imajmo to na pameti dok dalje čitamo ovaj tekst promišljajući o milosti…
Dakle, grijeh je u svijet ušao po Adamu, a savršena milost po Isusu Kristu koji nas čisti i opravdava pred Bogom. To nije nikakva zasluga, već je to milosni dar samoga Neba. Milost nije tolerancija grijeha, niti ona ispričava ili opravdava grijeh, već ona uklanja grijeh po Isusu Kristu koji je pobijedio grijeh i smrt. Milost dolazi od Boga, a Bog jest Milost. Zanimljivo je da je ta spasonosna milost ponuđena i namijenjena svakome tko je želi prihvatiti. Ona nije nametnuta, već je dana kao izbor. Međutim, nažalost, ne odlučuje se svatko predati toj živoj Milosti…
Nije li milost Božja uistinu nešto što je svakome čovjeku potrebno? Uvijek me žalosti kad netko odbaci ili odbacuje milost koja mu je pružena. To je poput odbijanja prihvatiti rođendanski poklon, ali s puno ozbiljnijim posljedicama. Na kraju krajeva, milost na neki način i jest „rođendanski poklon“ jer je ona dar nanovog rođenja, dar novoga života.
Govoreći o milosti na našoj horizontalnoj, ljudskoj razini u odnosu jednih prema drugima, kao što sam i rekao na početku ovoga promišljanja, pitamo li se ikada zaslužujemo li ljubav koju primamo od naših bližnjih ili zaslužuju li oni našu ljubav? Netko će reći da je to banalno pitanje jer ljubav nema veze sa zaslugama, već ljubim (volim) drugoga zbog onoga što on jest. Istina, ljubim onoga tko mene ljubi upravo zbog toga što i kakav ja jesam, ljubim onoga tko meni uzvraća ljubav, možda ljubim i nekoga tko ne uzvraća ljubav, zasluženo ili nezasluženo, nije važno, no, ljubim li i onoga tko to apsolutno ne zaslužuje, dakle, svoga neprijatelja? Razmislite o tome. Lako je ljubiti nekoga tko je u nekakvome pozitivnome odnosu prema nama ili nekoga tko nas ljubi, ali je li lako ljubiti nekoga tko mi je učinio ili čini nažao, nekoga tko me možda mrzi, prezire, ponižava, ogovara, ugrožava, psuje, proklinje i slično? Vidite, upravo to je slika odnosa nas i Boga. Mi smo oni koji griješe protiv Njega, mi smo oni koji konstantno griješe protiv svoga Tvorca i Oca, a zanimljivo Bog nas još uvijek i kao takve ljubi, drži nas na životu, ispruža se prema nama i želi nas zagrliti. Što li je to drugo nego sama milost?
Neka je ta Milost nadahnuće i izvor našeg odnošenja prema drugima. Neka je naš odnos prema drugima odnos bezuvjetne ljubavi, velikodušne, dobrostive ljubavi, ljubavi koja ne zavidi, koja se ne hvasta, koja ne traži svoje, koja sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi (1Kor 13,4-8). Milost je ljubav na djelu…
Vjerujem da vam je poznata ona stara kršćanska pjesma „Divna milost“ koju mi kršćani često pjevamo, a koja ima tako divne nadahnute i nadahnjujuće riječi. U jednoj od hrvatskih inačica riječi te pjesme kažu: „Divna milost, milozvučna, grešnog me spasila, izgubljenog me je našla, slijepog prosvijetlila. Ta milost oduze moj strah, srcu radost da mom, kak' čudno pokri sav moj grijeh, čim uzvjerov'o sam. Kroz zamke, nevolje mnoge, već tu sam proš'o gle, milost slavno me sprovodi, domu vječnom vodi. U nebu bit ću vječno tam', milost će mi sjati i tam' ću Boga slaviti, kak' ovdje poč'o sam“. Uistinu, nije li slatka, mila i milozvučna Božja milost? Mnogi smo bili izgubljeni dok nas ona nije pronašla, a mnogi još lutaju tražeći je, umjesto da se prepuste da ih ona pronađe. Prekrasno je kad ti ta milost oduzme strah, strah od života, strah od smrti, kada te ispuni radošću i nadom, kada znaš da po njoj u vjeri imaš oproštenje grijeha. Kroz život često prolazimo i kroz probleme i nevolje, ali iz osobnog iskustva znam da je kroz njih puno lakše proći kada te Milost vodi. Iz svega srca želim neka on vodi i vas kroz oluje ovoga života u vječni dom gdje ćemo jednoga dana svi koji je prihvatimo zajedno prebivati u Božjoj slavi.
„Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“ (Ef 2,4-10).
Piše:Teolog mr.sc. Dalibor Kraljik - Kolumnist
Ostale kolumne: Metanoia
