Petak, 18. Svibanj
15.11.2010. Znate li da na svijetu postoje religijski kipovi viši i od 150 metara?
Prije nego što se počnemo baviti ovom zanimljivom religijskom ili religioznom pojavom, da ne bi došlo do zabune ili prijepora, moram naglasiti da ovdje neću redom navoditi kipove po njihovoj sveukupnoj visini, dakle, zajedno s visinom raznovrsnih postolja ili uzvišica na kojima stoje, već prvenstveno prema veličini samoga Isusa. Možda se vama osobno to ne čini toliko važnim, ali vjerujte mi, gradovima koji posjeduju svoje Isuse je to iznimno važno jer visina postolja, brijega ili planine čini bitnu razliku u tome tko je pravi vlasnik najvećeg Isusa. Zamislite da tek nekim čudom naprave Isusa na Mount Everestu kao svojem podnožju.
Dakle, prije nekoliko dana dovršena je izgradnja navodno najvećega kipa Isusa Krista na svijetu i tako je grad Šwiebodzin od 22.000 stanovnika na zapadu Poljske postao najponosnijim, najradosnijim, najprestižnijim, ili kako god to već nazvali i smatrali, vlasnikom najvećeg (ili jednoga od najvećih) Isusa na svijetu. Ili ako ne već Isusa, onda barem vlasnikom njegovog kipa ili nekakve čelično-kameno-betonske replike. Poljski je Isus zajedno s trometarskom krunom visok 36m (zajedno s brijegom na kojem stoji 54m) i prema riječima njegovog idejnog kreatora građen prema ukupnome broju Isusovih zemaljskih godina (33m bez krune). Poljaci ga proglašavaju najvećim kipom Isusa na svijetu, što je prema nekima upitno ovisno o kriteriju koji se uzima u obzir (kruna je ključna u ovome slučaju). Naime, ako izostavimo postolje i krunu, kip je visok 33m, što je još uvijek manje od Krista Jedinstva u Cochabambi u Boliviji koji je navodno visok oko 34.2m (40.4m s postoljem). Ako pak uzmemo u obzir i postolje i krunu (54m) od njega je ipak viši kip Krista Kralja u Lisabonu u Portugalu, visok oko 110 m s postoljem (28 m je sam Isus). No, pustimo Poljake, Bolivijce i Portugalce neka se međusobno dogovore o kriterijima i o tome čiji je Isus veći.
Kako god bilo, Poljska se sada ponosi svojim Kristom Kraljem, kao što se svojim Blagoslivljajućim Kristom ponose Indonežani (30m, 50m s postoljem), Brazilci svojim slavnim Kristom Otkupiteljem (30m, 39.6m s postoljem), Španjolci svojim Kristom na Brijegu (30m), Vijetnamci svojim Kristom Vung Taua (28m, 38m s postoljem), Istočni Timori svojim Kristom Kraljem od Dilija (27m), Kolumbijci svojim Kristom Kraljem od Calija (26m)… svoga velikog Isusa imaju i Francuzi (dva preko 20m), Peruanci, Argentinci (također dva preko 20m), Hondurašani, Talijani, Kubanci, Amerikanci i Filipinci. Posebni su primjer Meksikanci koji imaju ni manje ni više nego osam(!) Isusa preko 20m. No, osim Isusa, tu je i Marija (Venezuela, Djevica Mira, 46.7m; Francuska, Naša Gospa od Presvetog Srca, 33m, 53m s postoljem; Ekvador, Djevica od El Panecilla, 30m, 41m s postoljem; SAD, Naša Gospa, 27m; itd.), pa i sv. Franjo Asiški (Brazil, 30.5m), sv. Carlo Borromeo (Italija, 23.5m, 35m s postoljem) i Ivan Krstitelj (Venezuela, 19.8m). Da vam tek ne govorim o nekršćanskim religijama, primjerice o kipovima Bude koji su brojni i koji dosežu i do 150m visine (najviši je onaj Bude u Lushanu u Kini, koji je ujedno i najviši religijski kip na svijetu, 128m je sam kip, 153m s postoljem).
Pitate se čemu sve ove brojke i nabrajanje? Htio sam vam samo pokazati koliko je ljudski rod spreman podizati velebne spomenike religijskim figurama (ili božanstvima) kojima se divi, koje (po)štuje ili obožava. No, isto je tako spreman podizati monumentalne spomenike i svojim političkim vođama i vojskovođama (Kinezi, Rusi, Meksikanci, Mongoli, Nijemci, Turci, Korejci,…) svojim vlastitim narodima (Rusi, Senegalci, Talijani, Armenci,…), svojim dostignućima (Amerikanci, Francuzi, Singapurci, Španjolci, Mađari,…) i slično. Stoga, u čemu je razlika između podizanja prekrasnih velikih kipova gore navedenima i sličnima od podizanja isto takvih kipova Isusu?
Bio sam iskreno sretan kad su neki dan Poljaci predstavili svoga Isusa jer smatram da je to možebitna lijepa gesta i izraz poštovanja prema svome Gospodinu, ali sam se ražalostio kad sam vidio neke od razloga koji stoje u pozadini toga. A oni su uglavnom u sjeni nade da će Isusov kip u njihovom gradu privući turiste kao što ih privlači Isus u Riju. Naravno da Isusov kip u Riju nije jedino što privlači turiste u taj brazilski grad, već ih privlači i raznovrstan sadržaj koji često nema baš nikakve veze s kršćanstvom, a da ne kažem da često nije niti u skladu s onime što kršćanstvo naučava. No, Poljaci su podigli svoga Isusa, ponosni su njime i naravno da to neću osporavati.
Ono što mene osobno ovdje istinski zanima nije veličina Isusovog kipa u nekoj zemlji, već me zanima veličina živoga Isusa u srcu pojedinca. Živi li Isus u tvome srcu? Dakle, je li Isus gospodar tvoga srca, tvoga života, tvojih misli, tvojih nastojanja i tvoga djelovanja? Koliko često dolaziš k Isusu? Koliko često razgovaraš s njime? Diviš li se Isusu izdaleka, promatrajući njegov velebni 50-metarski kip ili mu dolaziš blizu, sasvim blizu, do njegovih nogu, kod njegovog križa?
Ako se pitaš kako da Isus zaživi u tvome srcu, odgovor je jednostavan: otvori mu vrata svoga srca i pusti ga unutra. Jer „evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom“ (Otk 3,20). Ako dobro osluhneš svojim duhovnim uhom i zatražiš Duha Svetoga za pomoć, vjerujem da ćeš čuti Isusovo kucanje. Otvori mu vrata, pusti ga u svoje srce, dopusti mu biti tvojim Prijateljem i Gospodinom.
Ako si ga nekad ranije već pustio u svoje srce, kad si posljednji puta razgovarao sa svojim „cimerom“? On je uvijek tu za tebe, spreman saslušati te, pružiti ti utjehu i savjet. Samo ga trebaš u molitvi pozvati i on će ti se sigurno odazvati. Zamislite da ne razgovarate sa svojim ukućanima dan, dva, tri, sedam ili mjesec dana. Ne mislite li da bi se vaši odnosi s njima drastično poremetili i da bi takav suživot bio gotovo nemoguć? Isto je tako i s Isusom. Kakav je vaš odnos i suživot s njime?
Zaista, koliko je velik tvoj Isus? Jesi li mu možda podigao kip kojemu se neizmjerno diviš, ali s kojim ne možeš razgovarati upravo zato što je kip ili je on za tebe živi prijatelj i Bog kojemu se isto tako diviš zbog toga što on jest, ali s kojim si u živom odnosu? Je li u konačnici uopće važno čiji je Isus veći, viši ili teži? Je li to uopće Isusu važno? Osobno vjerujem da smo mu mi, živi ljudi, Božja stvorenja, puno važniji od bilo čega neživoga, pa čak i od vlastitoga kipa. Jer što vrijedi da ga njegov narod časti usnama, ako mu je srce daleko od njega (Mk 7,6)?
I zato, Isusovi su kipovi prelijepi, arhitektonska čuda i umjetnička djela, ali unatoč tome svi su oni neživi i propadljivi. Mislim da je bolje Poljacima, Meksikancima, Hrvatima, Slovacima i svim narodima na ovoj zemlji prvenstveno obratiti svoja srca i umove prema Isusu od Golgote, prema Isusu koji je umro za grijehe čovječanstva i koji je svojim uskrsnućem pobijedio smrt da bismo i mi mogli vječno živjeti s njime, a onda će podizanje velebnih Kristovih kipova, nadmetanje, prestiž i pitanje čiji je Isus veći postati sporednim i tako malo važnim. „I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni (Iv 3,14-15).
Piše:Teolog mr.sc. Dalibor Kraljik - Kolumnist
Ostale kolumne: Metanoia
