Petak, 18. Svibanj
29.10.2010 - Jeste li ikada opsovali? Niste? Razmislite još jednom…
Ako stvarno niste onda vam iskreno čestitam jer se za razliku od mene zasigurno nalazite u manjini koja se nije prilagodila našoj hrvatskoj (pa i balkanskoj, jer i naši susjedi nisu puno bolji) kulturi psovanja. Istina, i sam sam nekada bio psovač i trovao sebe i zagađivao svoju okolinu neprimjerenim i ružnim riječima i uvredama, dok sada to nastojim iz više razloga ne činiti. Međutim, sve prihvaćenija kultura psovanja u kojoj živimo ponukala me je da nešto o tome ukratko i napišem.
Dakle, zaista, što je to s tim našim psovanjem? Kako je moguće da smo u tako velikom broju deklarirani vjernici, kršćani, odlazimo u crkvu, a da toliko puno ružimo svoga Boga i proklinjemo svoje bližnje? Nisam primijetio da niti jedna druga religija psuje svoje svetinje koliko ih psuju upravo kršćani i to upravo na ovim našim prostorima. Jeste li kada razmišljali o tome? Nije li to pomalo žalosno i nadasve licemjerno od nas? Da, netko će zasigurno reći da on ne psuje ni Boga, ni Isusa, već mu tu i tamo „izleti“ neka „manja“ psovka. Svjestan sam toga, ali sam i dalje protiv psovanja i to iz nekoliko razloga.
Kao prvo, psovanje nije pristojno. Sjećam se kad sam prvi puta došao do te spoznaje. Hodao sam ulicom s još nekoliko svojih prijatelja, malo sam zastajao za njima i slušao što govore i kako se izražavaju. Mogu vam reći da sam bio zaprepašten kad sam čuo kako to u stvari zvuči, a još zaprepašteniji kad sam se sjetio da upravo ja tako zvučim drugima. Naime, količina psovki izrečena u jedinici vremena bila je enormna. Gotovo je svaka druga riječ bila psovka. Pomislio sam si: „Eh, da me samo čuje moja majka kad se tako lijepo izražavam, sigurno bih je ražalostio… a vjerojatno bi me „nagradila“ i kojom pljuskom“. U svakom slučaju, to je bilo prvi puta u mome životu, negdje koncem osnovne škole, kad sam napokon shvatio da psovanje nije pristojno i da puno toga govori o nama.
Drugo, psovanje nije inteligentno. Što mislim pod time? Pa, slušajući psovača, njegov način izražavanja i verbalnog ophođenja prema svojoj okolini, puno se toga može zaključiti o njemu. Kad čujemo kako netko u svome govoru upotrebljava puno psovki, pogrdnih riječi i slično, to mi nešto govori o inteligenciji toga čovjeka. Ne u smislu da on nije pametan, već da svakako nije emocionalno inteligentan, da mu očigledno nedostaje riječi kojima bi izrazio svoje mišljenje i da mu pogrdne riječi u stvari služe kao paravan vlastite neučtivosti. Samim time odmah mi se naglo srozava mišljenje o njemu (a ako je u pitanju žena, da ni ne govorim).
Treće, psovanje je grijeh. Zaista?! Naravno, jer psovanjem često oskvrnjujemo ono što je nama, ili drugome, najsvetije: vjera, majka, obitelj, svagdašnji kruh i dr. Uostalom, ako ne vjerujete meni, čujte što Pismo govori: „Ne varajte se! Ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni PSOVAČI, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1Kor 6,9-10). Dakle, psovači su u istoj razini s kradljivcima, preljubnicima, pijancima i sličnima. Već tu možemo vidjeti što apostol Pavao, Sveto Pismo, misli o psovanju i onima koji psuju. Također, Isus Krist nam ukazuje na nešto što je posebno zabrinjavajuće: „Što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, PSOVKE. To onečišćuje čovjeka“ (Mt 15,18-20). Zabrinjavajuće je to da su naše psovke u stvari možda izražavanje onoga što nosimo u svome srcu. Možda su naša usta u stvari artikuliranje onoga što je u nama. Trebamo i o tome razmisliti i preispitati se. Dakle, vidimo da Biblija prilično ozbiljno govori o psovanju (da ne govorim tek o Starom zavjetu koji propisuje kamenovanje za psovača, Lev 24,14), a svi mi koji vjerujemo u ono što je u njoj napisano i koji slijedimo ono što nas Učitelj poučava, trebali bismo i ovo uzeti u obzir i razmisliti o tome kako se izražavamo.
Stoga, jesam li naveo dovoljno dobre razloge da počnemo barem razmišljati o tome kako se izražavamo i koliko psujemo? Ili da čak i prestanemo psovati? Zasigurno ih ima još, ali nadam se da će vam barem jedan od njih biti dovoljan. Pozdravljam vas do slijedećeg puta riječima našeg Gospodina Isusa Krista: „Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zla vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi“ (Mt 12,35-36).
Piše:Teolog mr.sc. Dalibor Kraljik - Kolumnist
